Ljetni mjeseci vrijeme su kada većina zaposlenih koristi godišnji odmor, ali u praksi se nerijetko postavlja pitanje može li poslodavac odbiti zahtjev radnika, uslovljavati korištenje odmora ili čak tražiti da se zaposleni odrekne tog prava.

Zakoni o radu u Bosni i Hercegovini jasno propisuju da je godišnji odmor zakonom zagarantovano pravo svakog zaposlenog i da ga poslodavac ne može proizvoljno uskratiti. Iako postoje određene razlike između propisa u Federaciji BiH, Republici Srpskoj, Brčko distriktu i institucijama Bosne i Hercegovine, osnovna prava radnika uređena su na gotovo identičan način.

Koliko traje godišnji odmor i kada se stiče pravo?

U Federaciji Bosne i Hercegovine zaposleni imaju pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20, a najviše 30 radnih dana tokom kalendarske godine. Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu može biti predviđen i duži odmor, zavisno od prirode posla i uslova rada. Maloljetni radnici imaju pravo na najmanje 24 radna dana godišnjeg odmora.

Slična pravila primjenjuju se i u Republici Srpskoj, Brčko distriktu te institucijama Bosne i Hercegovine, gdje je također propisan minimalni godišnji odmor od 20 radnih dana.

Radnik koji prvi put zasniva radni odnos ili je između dva zaposlenja imao prekid duži od 15 dana u Federaciji BiH pravo na puni godišnji odmor stiče nakon šest mjeseci neprekidnog rada. Ukoliko još nije ispunio taj uslov, za svaki navršeni mjesec rada ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora.

Plan korištenja godišnjeg odmora određuje poslodavac, ali je pritom obavezan voditi računa i o potrebama procesa rada i o opravdanim interesima zaposlenog. Radnik mora biti pisanim putem obaviješten o terminu korištenja godišnjeg odmora najmanje sedam dana prije njegovog početka.

Zakon omogućava korištenje godišnjeg odmora u dva dijela. Prvi dio mora trajati najmanje 12 radnih dana bez prekida tokom tekuće godine, dok se preostali dio može iskoristiti najkasnije do 30. juna naredne godine. Osim toga, svaki radnik ima pravo jedan dan godišnjeg odmora koristiti prema vlastitom izboru, uz obavezu da poslodavca o tome obavijesti najmanje tri dana unaprijed.

Šta ako poslodavac odbije dati godišnji odmor?

Zakonom je propisano da se radnik ne može odreći prava na godišnji odmor, niti mu poslodavac može isplatiti novčanu naknadu umjesto korištenja odmora. Jedini izuzetak je prestanak radnog odnosa, kada zaposleni nije imao mogućnost iskoristiti preostali godišnji odmor. U tom slučaju poslodavac je obavezan isplatiti odgovarajuću naknadu.

Pravnici ističu da poslodavac ne može jednostrano uskratiti zakonsko pravo na godišnji odmor. Ukoliko do toga ipak dođe, radniku se preporučuje da prvo podnese pisani zahtjev za korištenje godišnjeg odmora. Ako zahtjev bude odbijen, treba zatražiti pisano obrazloženje, a zatim se, prema potrebi, obratiti sindikatu ili vijeću zaposlenika, ukoliko postoje. Sljedeći korak može biti prijava nadležnoj inspekciji rada, a ukoliko problem ne bude riješen, radnik ima pravo pokrenuti i sudski postupak radi zaštite svojih prava.

Inspekcija rada nadzire primjenu Zakona o radu i može reagovati kada poslodavci zaposlenima uskraćuju zakonom zagarantovana prava. U Federaciji BiH predviđene su i prekršajne sankcije za poslodavce koji radnicima ne omoguće korištenje minimalnog godišnjeg odmora ili im to pravo nezakonito uskrate.

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleni ostvaruje pravo na naknadu plate u visini koju bi primio da je radio, što znači da korištenje odmora ne smije negativno utjecati na njegova primanja.

Iako poslodavac određuje raspored korištenja godišnjih odmora, to mora činiti u skladu sa zakonom i uz uvažavanje opravdanih interesa radnika. S druge strane, zaposleni ne može samostalno odrediti termin korištenja kompletnog godišnjeg odmora bez saglasnosti poslodavca, osim u slučaju jednog dana odmora koji zakon posebno reguliše.

Godišnji odmor nije pogodnost koju poslodavac može odobriti ili uskratiti prema vlastitoj procjeni, već jedno od osnovnih prava iz radnog odnosa. Stručnjaci iz oblasti radnog prava upozoravaju da se radnici ne bi trebali odricati ovog prava niti pristajati na neformalne dogovore kojima se ono zaobilazi, jer je godišnji odmor važan dio zaštite zdravlja, sigurnosti i dostojanstva zaposlenih.