Umor majki je tema o kojoj se često govori, ali rijetko do kraja razumije. Na prvi pogled, mnogima izgleda kao pretjerivanje. Kuća je čista, djeca su u školi ili vrtiću, ručak je spreman, a majka sjedi na kauču i izgleda kao da nema razloga da bude iscrpljena. Ipak, iza te slike krije se umor koji se ne vidi očima majke, ali se osjeća u svakom dijelu tijela.
Majke su danas umorne čak i onda kada fizički ne rade ništa teško. Taj umor nema veze samo s obavezama, nego s neprestanim razmišljanjem, brigom i odgovornošću koja nikada ne prestaje. To je umor koji se ne liječi snom i koji se ne uklanja jednim slobodnim danom.

Umor koji ne prestaje ni kada dan stane
Majčinski umor ne počinje ujutro i ne završava navečer. On traje i kada djeca spavaju, i kada su u školi, i kada kuća utihne. Dok tijelo miruje, misli rade punom snagom. Razmišlja se o tome da li su djeca zdrava, da li im nešto nedostaje, da li su sretna, da li se pravilno razvijaju. Čak i u trenucima odmora, mozak ne prestaje da analizira i planira.
Mnoge majke kažu da su najumornije upravo onda kada napokon imaju malo vremena za sebe. Tada umor ispliva na površinu jer nema više obaveza koje bi ga potiskivale. Tijelo tada pokaže koliko je zapravo iscrpljeno od stalne pripravnosti. Taj osjećaj često dolazi praćen krivicom, jer se od majki i dalje očekuje da budu zahvalne, nasmijane i dostupne.
Društvo često umanjuje taj oblik umora jer se ne uklapa u klasičnu sliku rada. Ako nema vidljivog napora, smatra se da nema ni razloga za iscrpljenost. Upravo tu nastaje nerazumijevanje koje dodatno opterećuje majke.
Mentalni teret majke koji niko ne vidi
Jedan od glavnih razloga zašto su majke stalno umorne jeste mentalni teret koji nose svakog dana. To je nevidljivi posao planiranja, organizovanja i pamćenja svega što je važno za porodicu. Majke pamte termine kod ljekara, školske obaveze, potrebe domaćinstva, emotivna stanja djece i partnera, kao i sve sitnice koje omogućavaju da svakodnevni život funkcioniše.
Mentalni teret ne prestaje ni onda kada se fizičke obaveze podijele. Čak i kada neko drugi pomogne, majka često ostaje ona koja razmišlja unaprijed i povezuje sve konce. Taj stalni unutrašnji pritisak troši energiju brže nego bilo koji fizički posao.
Zbog toga se mnoge majke osjećaju iscrpljeno bez jasnog objašnjenja. Umor se nakuplja polako, iz dana u dan, i postaje hroničan. Nije riječ o slabosti, već o konstantnom opterećenju koje se rijetko priznaje kao stvarni rad.
Očekivanja koja iscrpljuju više od obaveza
Savremeno majčinstvo nosi sa sobom ogromna očekivanja. Od majki se očekuje da budu strpljive, emocionalno dostupne, organizovane, brižne i uvijek prisutne. Istovremeno, očekuje se da rade, da održavaju dom, da vode računa o sebi i da pritom ne pokazuju umor.
Ta očekivanja stvaraju pritisak koji se često pretvara u osjećaj da nikada nisu dovoljno dobre. Čak i kada objektivno rade sve što mogu, majke imaju utisak da su zakazale. Taj unutrašnji kritičar dodatno iscrpljuje i pojačava osjećaj umora.
Društvene mreže dodatno doprinose ovom problemu. Slike savršenih domova, nasmijanih porodica i majki koje sve stižu stvaraju nerealnu sliku stvarnosti. U poređenju s tim idealima, stvarni život izgleda kao neuspjeh, iako je daleko od toga.
Emocionalna iscrpljenost majke koja se gomila godinama
Majke često nose i emocionalni teret cijele porodice. One su prve koje primijete promjene raspoloženja, prve koje tješe, slušaju i pokušavaju da poprave stvari. Ta stalna emocionalna uključenost troši energiju na način koji se rijetko prepoznaje.
Emocionalna iscrpljenost se ne pojavljuje naglo. Ona se gomila kroz godine brige, neprospavanih noći, odricanja i potiskivanja vlastitih potreba. Mnoge majke naviknu se na taj osjećaj i počnu ga doživljavati kao normalno stanje, iako to nije.
Zato se često čuje rečenica da su majke umorne, ali da ne znaju tačno zašto. Razlog nije jedan, već splet fizičkih, mentalnih i emocionalnih faktora koji se međusobno prepliću. Umor majki nije znak lijenosti niti nedostatka volje, već posljedica života u kojem su stalno odgovorne za sve, čak i onda kada izgleda da ne rade ništa.

