Kako praznična sezona približava, cijena čokolade nastavlja rasti, prijeteći da do kraja godine bude još skuplja. Crna, bijela, mliječna, s dodacima ili bez, omiljena poslastica svih generacija i dalje je skupa, iako je cijena kakaa u padu.
Veljko Mijušković, profesor Ekonomskog fakulteta, objašnjava da pad cijene kakaa ne znači nužno smanjenje cijene finalnog proizvoda zbog složenog lanca snabdjevanja. Cijene čokolade u oktobru zabilježile su rast od 21,8 posto na godišnjem nivou u Njemačkoj, dok su u Poljskoj skočile za 39 posto, Estoniji 38, a Švedskoj i Finskoj oko 30 posto. Ni Srbija nije izuzetak, s rastom cijene od 32,8 posto.
Pad cijene kakaa rezultat je bolje proizvodnje u Gani i Obali Slonovače, ali to čini samo početni segment lanca snabdjevanja. Proizvođači još koriste zalihe nabavljene po višim cijenama, a troškovi mlijeka u prahu, šećera, energenata, transporta i rada i dalje su visoki. Kakao čini manji dio ukupne cijene čokolade, pa ni njegova niža cijena ne znači značajno pojeftinjenje proizvoda.
Pored globalne ponude i tražnje, cijene utječu i regulative, maloprodajne marže, transport i logistika. Tržišta poput Francuske i Njemačke sa snažnim diskonterima stabilizuju cijene, dok manja tržišta, poput skandinavskih, lakše prihvataju poskupljenja, posebno za ekološki certificirane proizvode.
Profesor Mijušković predviđa stabilizaciju tržišta u 2026. godini, ali uz moguće oscilacije zbog političkih odluka, novih tarifa ili globalnih ekonomskih promjena. Čak i nakon smirivanja tržišta, cijene čokolade neće se vratiti na nivo prije pandemije.
On ističe da će potrošači vjerojatno prilagoditi svoje navike: birati manje količine, povoljnije proizvođače ili druge vrste proizvoda, bez dugoročnog odricanja od slatkiša.
