Mnoge majke sa smijehom prepričavaju svoje svakodnevne „dane u dozivanju“: „Mama, mama, mama!“. Zato ponekad iznenadi trenutak kada njihovo dijete odjednom počne koristiti njihovo ime umjesto riječi „mama“. Takve situacije mogu zbuniti, pa se roditelji pitaju – da li je ovo znak emocionalnog udaljavanja ili samo prirodna faza u razvoju djeteta?
Psihološkinja Conchita Sisi Martin, osnivačica klinike Salud en Mente, naglašava da u većini slučajeva nema razloga za zabrinutost. „Dijete počinje shvatati da mama nije samo mama, već i osoba sa svojim imenom, identitetom i životom izvan roditeljske uloge“, objašnjava dr Sisi. Ovo je prirodan korak u razvoju djetetovog identiteta i razumijevanja svijeta oko sebe.
Dijete uči posmatranjem i oponašanjem
Djeca stalno uče kroz posmatranje. Ako čuju da ih tata, baka, prijatelji ili vaspitačica u vrtiću zovu imenom, vrlo je vjerovatno da će i sama pokušati isto. Ova faza nije odbacivanje roditelja, već istraživanje jezika i socijalnih uloga.
Na ovaj način mališan testira granice i razvija osjećaj sopstvene autonomije. Kroz eksperimentisanje s riječima, dijete uči kako funkcionišu interakcije u porodici i društvu. Promjena načina oslovljavanja mame znak je da dijete počinje razumijevati složenije odnose i izražavati sopstvenu individualnost.
Kada roditeljima treba posvetiti pažnju
Iako može djelovati čudno ili izazvati nelagodu, činjenica da dijete povremeno zove majku imenom, samo po sebi, nije znak problema. Emocionalna povezanost i dalje ostaje prisutna, a ljubav i sigurnost ne nestaju zbog ove promjene u govoru.
Međutim, stručnjaci savjetuju oprez u nekoliko situacija:
- Ako dijete uporno odbija da koristi riječ „mama“.
- Ako pokazuje poteškoće u izražavanju emocija.
- Ako djeluje emocionalno zatvoreno ili izolovano.
U ovim slučajevima preporučuje se konsultacija sa stručnjakom kako bi se isključile moguće razvojne poteškoće. Rana identifikacija problema omogućava adekvatnu podršku i preventivne mjere, što pomaže u zdravom emocionalnom razvoju djeteta.
Kako reagovati kada dijete zove mamu imenom
Roditelji često osjećaju potrebu da reagiraju odmah ili strogo, ali važno je razumjeti da je jezik za dijete alat za istraživanje svijeta. Umjesto kritike, bolje je razgovarati s djetetom. Pitajte ga zašto vas zove imenom – često ćete dobiti iskren i jednostavan odgovor, koji može otkriti kako dijete vidi vašu ulogu u njegovom životu.
Pri tome je ključno:
- Održavati rutinu i emocionalnu bliskost.
- Nastaviti pružati podršku i sigurnost.
- Poštovati dječje izraze identiteta i učenja jezika.
Ova faza je uglavnom prolazna i dio normalnog razvoja. Dijete uči da prepoznaje mamu kao osobu s imenom i individualnošću, a ne kao samo funkcionalnu ulogu.
Faza koja gradi identitet
Upotreba imena roditelja, ponekad umjesto riječi „mama“, dio je prirodnog procesa razvoja identiteta. Kroz ovu fazu dijete:
- Uči razliku između sebe i drugih.
- Razvija osjećaj sopstvene autonomije.
- Praktikuje socijalne vještine i eksperimentisanje s jezikom.
Ovo nije odbacivanje roditelja, već znak da dijete razumije da svijet ne postoji samo oko njega. I dalje osjeća sigurnost i ljubav, a interakcija s roditeljima ostaje ključna za emocionalni razvoj.
Podrška roditeljima
Roditelji koji dožive ovu fazu mogu koristiti nekoliko praktičnih savjeta:
- Pristupite promjeni s razumijevanjem i strpljenjem.
- Kombinujte igru i razgovor kako biste objasnili uloge i odnose u porodici.
- Nastavite koristiti riječ „mama“ u kontekstu svakodnevnih aktivnosti.
- Pohvalite dijete kada izražava svoje misli i osjećaje.
Stručnjaci također ističu da održavanje dosljedne i ljubazne komunikacije pomaže djetetu da razvije emocionalnu sigurnost, čak i dok eksperimentira s novim načinima oslovljavanja.
Zašto nema razloga za paniku
Na kraju, roditelji ne bi trebali brinuti da je ljubav djeteta prema njima manja zbog ove promjene. Oslovljavanje imenom pokazuje razvoj samostalnosti i razumijevanje društvenih interakcija. Svaka faza učenja jezika i izražavanja identiteta je važan korak ka samostalnosti i samopouzdanju djeteta.
Za većinu porodica, riječ „mama“ i dalje ostaje emotivna osnova, dok ime služi kao dodatni sloj prepoznavanja i interakcije. Faza prolazi, ali veza i povjerenje ostaju trajni.