Usvajanjem Zakona o zabrani pušenja u zatvorenim prostorima u Federaciji Bosne i Hercegovine otvorena su brojna pitanja koja se odnose na praktičnu primjenu ove mjere.
Javnost je posebno interesovalo da li se zabrana odnosi na sve duhanske i srodne proizvode ili isključivo na klasično pušenje cigareta i sličnih artikala. Upravo zato važno je razjasniti šta zakon tačno podrazumijeva pod pojmom pušenja i na koje proizvode se ograničenja odnose.
Prema odredbama Zakona, pušenje se definiše kao radnja koja uključuje proces sagorijevanja duhanskih proizvoda, pri čemu nastaje dim koji se oslobađa u zrak.
Dakle, ključni element je upravo sagorijevanje duhana i stvaranje dima. Zabrana je usmjerena na zaštitu zdravlja ljudi u zatvorenim prostorima, s obzirom na to da pasivno udisanje duhanskog dima može imati ozbiljne posljedice po zdravlje.
Ova odredba precizno objašnjava granicu između onoga što jeste, a šta nije pušenje u smislu zakona.
S druge strane, proizvodi koji se koriste bez procesa sagorijevanja svrstani su u kategoriju bezdimnih duhanskih proizvoda. Njihova upotreba ne proizvodi dim, pa se ne tretira kao pušenje.
U ovu grupu ubrajaju se duhan za žvakanje, šmrkanje ili oralnu upotrebu, kao i proizvodi na bazi tehnologije zagrijavanja duhana bez izgaranja. Takvi proizvodi oslobađaju aerosol, ali ne i dim, pa samim tim ne potpadaju pod zakonsku zabranu.
Važno je naglasiti da zakonodavac nije zanemario činjenicu da se tržište duhanskih proizvoda razvija i da se sve više koriste alternativni oblici konzumacije.
Posebno se to odnosi na elektronske cigarete, koje funkcionišu na principu zagrijavanja tečnosti i stvaranja pare, a ne na principu sagorijevanja duhana. Budući da se ne proizvodi dim, njihova upotreba zakonski se ne smatra pušenjem i stoga nije zabranjena u zatvorenim prostorima.
Ovakvo tumačenje donosi jasnoću i uklanja nedoumice koje su postojale među građanima. Mnogi su bili u dilemi da li će korištenje elektronskih cigareta, duhana za žvakanje ili drugih bezdimnih proizvoda biti kažnjivo na istom nivou kao i klasično pušenje.
Zakon je po tom pitanju jasan – zabrana se odnosi isključivo na proizvode kod kojih nastaje dim.
Ipak, iako zakon dozvoljava upotrebu bezdimnih proizvoda u zatvorenom, ostaje otvorena rasprava o njihovom uticaju na zdravlje i društvo. Stručnjaci naglašavaju da oni nisu bezopasni, već predstavljaju alternativu koja može imati manji, ali i dalje prisutan rizik.
Posebno je važno pitanje njihovog korištenja u prisustvu djece ili u prostorima u kojima borave osjetljive kategorije stanovništva.
Primjena zakona u praksi znači da će građani u zatvorenim javnim prostorima, poput restorana, kafića, institucija ili prevoza, biti zaštićeni od klasičnog duhanskog dima.
Međutim, bezdimni proizvodi, uključujući elektronske cigarete, ostaju dozvoljeni, što u praksi može stvoriti različite situacije i zahtijevati dodatna pravila od strane vlasnika ugostiteljskih objekata ili poslodavaca.
Ovakvo rješenje usklađeno je s praksom u brojnim evropskim državama, gdje se također pravi jasna razlika između sagorijevajućih i bezdimnih proizvoda. Na taj način zakon balansira između zaštite zdravlja građana i priznavanja novih trendova u upotrebi duhana i nikotinskih proizvoda.
Zaključak je da je zabrana pušenja u zatvorenim prostorima u Federaciji BiH usmjerena prvenstveno na duhanske proizvode koji proizvode dim.
Bezdimni oblici konzumiranja duhana, kao što su žvakanje, šmrkanje ili korištenje elektronskih cigareta i sistema za zagrijavanje bez sagorijevanja, nisu obuhvaćeni ovim ograničenjem.
Na taj način građanima je pruženo pojašnjenje i uklonjena je dilema koja se javila prilikom donošenja zakona.