Jedno od najčešćih pitanja radnika i poslodavaca u Federaciji BiH odnosi se na trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Prema Zakonu o radu FBiH, ukupno trajanje svih takvih ugovora između istog radnika i poslodavca ne može biti duže od tri godine.
Član 22 Zakona jasno propisuje da poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora na određeno vrijeme, ali njihovo neprekidno trajanje ne smije preći tri godine. Prekid kraći od 60 dana ne smatra se prekidom radnog odnosa, pa se i takvi slučajevi računaju u ukupno trajanje od 36 mjeseci. Nakon isteka ovog roka, radni odnos se automatski pretvara u ugovor na neodređeno vrijeme, osim u zakonski predviđenim izuzecima.
Najčešći izuzetak odnosi se na situacije kada radnik privremeno zamjenjuje zaposlenika na porodiljskom odsustvu, bolovanju ili drugom obliku odsustva. Tada ugovor može trajati duže od tri godine, ali samo do povratka radnika kojeg zamjenjuje. Također, posebnim zakonima ili kolektivnim ugovorima mogu se utvrditi dodatni razlozi za produženje ugovora.
U praksi se, međutim, često dešavaju zloupotrebe. Neki poslodavci koriste kratkotrajne ugovore ili prave prekide od nekoliko sedmica kako bi izbjegli obavezu da radniku ponude ugovor na neodređeno vrijeme. U takvim slučajevima, radnici imaju pravo zatražiti zaštitu, podnijeti prijavu inspekciji rada ili pokrenuti radni spor pred sudom.
Zakonom je jasno naglašeno da radnici ne smiju ostati uskraćeni za pravo na stabilan radni odnos zbog nepravilne primjene ugovora na određeno vrijeme.