Političare i pelene treba mijenjati često – iz istog razloga, poručuje sagovornik „Nezavisnih novina“, pozivajući se na citat koji se pripisuje Marku Tvenu. Time odgovara na pitanje – da li bi u BiH bilo korisno ograničiti broj mandata svim javnim funkcionerima, bilo izabranim ili imenovanim.
Pitanje je otvoreno zbog toga što među ministrima, poslanicima, odbornicima i (grado)načelnicima ima onih koji su na te pozicije birani ili imenovani i po četiri ili pet puta, a ne isključuje se mogućnost da nastave i nakon općih izbora 2026. godine.
Građani rođeni 2008. godine, sljedeće godine će prvi put imati pravo glasa. Ako su barem površno pratili političku scenu u posljednje dvije godine, mogli su svjedočiti političkim blokadama, preletima iz stranke u stranku, ali i slučajevima u kojima su lideri stranaka ili bivši premijeri privođeni zbog sumnji u kriminal.
Oni nešto stariji, rođeni 2000. godine, već su učestvovali u najmanje tri izborna ciklusa, a teško da su među kandidatima imali priliku da biraju nova lica. Vjerovatno ni ne znaju ko su bili ministri 2018. godine i ranije, jer su to često isti ljudi koji su i danas na vlasti.
Čak i kada bismo pretpostavili da su svi izabrani i imenovani funkcioneri bili uspješni u svom poslu – što sigurno nije slučaj – činjenica da pojedini obavljaju funkcije više od 15, pa i 20 godina, analitičarima djeluje potpuno apsurdno.
Postavljanje jasnog ograničenja broja mandata moglo bi donijeti brojne pozitivne promjene, smatraju stručnjaci.
– Ograničenje mandata sigurno nije loša ideja. Time bi se političke stranke podstakle da razvijaju nove kadrove. Ako bi neko mogao obavljati određenu javnu funkciju samo dva puta, stranke bi morale ulagati u obrazovanje i pripremu novih ljudi, koji bi mogli konkurisati na izborima. To bi poboljšalo kvalitet kadra, i unutar stranaka i u cijelom političkom sistemu – smatra politikolog Filip Matić.
Poseban akcenat, kako dodaje, treba staviti na imenovane funkcije.
– Imamo primjere ministara ili direktora javnih preduzeća koji rotiraju između različitih sektora, često bez ikakve veze sa vlastitim obrazovanjem ili iskustvom. To jasno pokazuje da se ne vodi računa o stručnosti, već isključivo o političkoj podobnosti i raspodjeli funkcija – ističe Matić.
Iako je ideja o ograničenju broja mandata dobra, Matić upozorava da bi njena realizacija u sadašnjim uslovima bila teško ostvariva.
– To je kao da očekujete da lopov donese zakon protiv krađe. Ili da pekar zabrani korištenje brašna – slikovito zaključuje Matić.
Prema mišljenju sagovornika „Nezavisnih novina“, najidealnije bi bilo ograničiti broj mandata u izvršnoj vlasti, naročito za ministre, na maksimalno dva mandata. Ipak, i takav prijedlog djeluje teško izvodiv u praksi.
– Imamo ministre „opšte prakse“ kao što su Anton Kasipović, Petar Đokić, Željka Stojičić, Alen Šeranić ili vječiti ministar Zlatan Klokić. Većina njih opstaje na funkcijama radi zadovoljenja etničke kvote, jer da se biraju po rezultatima rada, mnogi ne bi izdržali ni pola prvog mandata – kaže novinar Darko Momić.
On ističe da bi se, u skladu s praksom razvijenih demokratija, trebalo ograničiti broj mandata za inokosne funkcije poput predsjednika i članova Predsjedništva BiH – i to na najviše dva, a ne kao sada dva uzastopna.
– Iskoristili su to Milorad Dodik i Željko Komšić – nakon dva mandata su napravili pauzu, pa se ponovo kandidovali i prošli – podsjeća Momić.
Novinar RTV Herceg-Bosne, Branimir Galić, naglašava da je Komšić najveći „korisnik“ ovog modela, jer je na funkciji člana Predsjedništva BiH ukupno 16 godina.
– Završava svoj drugi osmogodišnji mandat. Prvo je imao dva mandata, pa četiri godine pauze, pa opet dva mandata – kaže Galić.
S druge strane, on smatra da ograničenje mandata nije nužno u zakonodavnoj vlasti – u skupštinama kantona, entiteta ili Parlamentarnoj skupštini BiH.
– Ali zato u izvršnoj vlasti, to ograničenje bi svakako trebalo postojati – zaključuje Galić.