U Bosni i Hercegovini bilježi se zabrinjavajući porast broja djece koja pate od bolova u vratu, glavobolja te imaju poteškoće u govoru i komunikaciji. Stručnjaci upozoravaju da je glavni uzrok ovih problema prekomjerno korištenje mobilnih telefona i dugotrajno izlaganje ekranima.
Specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije prim. dr. Sevda Bećirović i logoped Milan Pljevaljčić ističu da posljedice postaju sve ozbiljnije te da je potrebna hitna reakcija roditelja i društva.
„U ordinaciji gotovo svakodnevno viđamo djecu i adolescente koji se žale na bolove u vratu, ramenima, glavobolje i vrtoglavice. Prije deset godina to su bili rijetki slučajevi, a danas su postali pravilo“, kaže dr. Bećirović, objašnjavajući da je uzrok jasan – predugo saginjanje glave prema ekranu.
„Vrat od mobitela“ – sve češća dijagnoza
Ljekarka upozorava na sve češću pojavu tzv. „vrata od mobitela“ (text neck), sindroma prenaprezanja koji nastaje zbog dugotrajnog nepravilnog položaja glave. „Kada dijete spusti glavu prema telefonu, opterećenje na vratne pršljenove raste do četiri puta više nego u normalnom položaju. To vremenom dovodi do bola, ukočenosti, glavobolja i trajnih deformiteta kičme“, navodi Bećirović.
Dodaje da se problem javlja i kod najmlađih: „Kod djece između tri i šest godina kičma se još razvija, pa dugotrajno korištenje telefona može izazvati poremećaje držanja, slabljenje mišića i pojavu deformiteta poput skolioze i kifoze.“
Potreba za prevencijom
Doktorica upozorava da ovaj problem ostavlja dugoročne posljedice ako se na vrijeme ne reaguje. Savjetuje roditeljima da ograniče vrijeme provedeno pred ekranima i podstiču fizičku aktivnost. „Djeca trebaju držati uređaj u visini očiju, praviti česte pauze i redovno se kretati. Sport i jačanje mišića vrata i leđa najbolja su prevencija“, naglašava Bećirović.
Ako se simptomi već pojave, preporučuje vježbe istezanja, korektivnu gimnastiku i fizikalnu terapiju, ali ističe da je „ključ u ravnoteži – djeca neće u potpunosti odustati od telefona, ali pravilnim navikama mogu izbjeći ozbiljne posljedice“.
Uticaj na mozak i ponašanje
Osim fizičkih, pretjerano korištenje ekrana izaziva i neurološke te psihološke probleme. „Mozak djeteta u razvoju preosjetljiv je na prevelik broj vizuelnih podražaja. Posljedica su smetnje pažnje, razdražljivost, emocionalna nestabilnost i slabija socijalna interakcija“, objašnjava Bećirović.
Prema njenim riječima, djeca koja previše vremena provode pred ekranom teže razvijaju finu motoriku, pate od nesanice i imaju poremećeno lučenje melatonina. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da djeca mlađa od dvije godine uopšte ne koriste ekrane, dok djeca od dvije do četiri godine smiju biti pred ekranom najviše jedan sat dnevno, i to uz nadzor roditelja.
Problemi u govoru i komunikaciji
Logoped Milan Pljevaljčić upozorava da prekomjerno korištenje telefona negativno utiče i na razvoj govora. „Djeca koja previše vremena provode pred ekranima imaju manje prilika da razgovaraju s roditeljima i vršnjacima, pa im govor kasni, a rječnik je siromašniji“, kaže on.
Prema njegovim riječima, djeca sve češće izbjegavaju kontakt očima, teže započinju razgovor i slabije razumiju emocije. „Brze slike i kratki video sadržaji navikavaju mozak na trenutne podražaje, zbog čega im je teško održati pažnju, na primjer, tokom školskog časa“, pojašnjava logoped.
On dodaje da je posebno važno rano usvajanje maternjeg jezika: „Ako je dijete više izloženo stranom jeziku nego maternjem, njegov mozak će prvo obraditi ono što mu je češće predočeno, što kasnije može izazvati poteškoće u učenju.“
Istraživanja pokazuju rastući problem
Prema podacima UNICEF-a i Agencije za komunikacione regulative BiH iz 2020. godine, čak 93 posto djece u BiH živi u domaćinstvima s pametnim telefonom, dok su mnogi uređaji stalno dostupni djeci. Evropska studija iz 2024. godine pokazuje da više od 75 posto trogodišnjaka i četverogodišnjaka provodi previše vremena ispred ekrana, uz nedostatak sna i fizičke aktivnosti.
Balans kao rješenje
Zaključujući, dr. Bećirović naglašava da rješenje nije u potpunoj zabrani, nego u kontroli i umjerenosti. „Tehnologija može biti korisna ako se koristi na pravi način, ali djeca moraju više da se kreću, igraju i istražuju svijet oko sebe – jer to gradi zdravo tijelo, mozak i karakter“, poručuje ona.