Radno vrijeme na poslu tema je o kojoj se danima polemiše. U Njemačkoj se sve intenzivnije raspravlja o tome rade li građani dovoljno da bi zemlja zadržala postojeći nivo blagostanja. Rasprava je dodatno podgrijana izjavama saveznog kancelara Friedricha Merza koji je poručio da se u zemlji mora raditi više i – što je još važnije – učinkovitije. Njegove riječi naišle su na širok odjek u političkom i društvenom prostoru, a rasprava se već sedmicama ne stišava.
Podršku kancelaru dao je i generalni sekretar CDU-a, Carsten Linnemann, koji je u izjavi za njemačke medije pozvao građane na veći angažman. Ističe da se ekonomska stabilnost, socijalni sistemi, pa i osnovna funkcionalnost države oslanjaju na produktivnost svih radno sposobnih ljudi. Dodao je i da koncept “ravnoteže između rada i života” u javnom diskursu često biva iskrivljen: „Imamo osjećaj da se više ne govori o balansu između rada i života, već o balansu između života i – još više života.“
U svom govoru pred Bundestagom, Merz je jasno poručio kako četverodnevna radna sedmica i fokus na slobodno vrijeme neće biti dovoljni za očuvanje njemačkog ekonomskog uspjeha. On smatra da se ponovno treba vratiti ideji da se životni uspjeh postiže trudom i radom, posebno kada je riječ o mladima koji tek ulaze u svijet rada.
Jedan od prijedloga koji izaziva najviše kontroverzi jeste zamjena klasičnog osmosatnog radnog dana maksimalnim tjednim radnim vremenom. To bi značilo više fleksibilnosti, ali i potencijalno veći pritisak na zaposlene, upozoravaju sindikati i stručne udruge poput ljekarske asocijacije Marburger Bund. Iz te organizacije ističu da je veliki broj radnika već sada preopterećen te da bi dodatno opterećenje moglo imati ozbiljne posljedice po njihovo zdravlje. Naglašavaju i da postojeći zakonski i kolektivni propisi služe kao zaštitni mehanizmi koje ne treba olako mijenjati.
Prema važećim zakonima, radni dan u Njemačkoj ograničen je na osam sati, a u iznimnim slučajevima može se produžiti do deset sati, uz naknadnu kompenzaciju. Sedmično radno vrijeme ima gornju granicu od 48 sati, ali i tu postoje izuzeci.
Istraživanja pokazuju da njemački radnici, u poređenju s kolegama iz drugih ekonomski jakih država, rade manje sati. No, stručnjaci upozoravaju da se takve usporedbe ne mogu tumačiti jednostrano jer zavise od brojnih faktora – uključujući udio skraćenog radnog vremena i nevidljivih prekovremenih sati, kojih u nekim sektorima ima na milione.
S druge strane političkog spektra, Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) također se zalaže za fleksibilnije tjedno radno vrijeme, ali smatra da se ne može sve svesti na pritisak da se „radi više“. Zamjenica predsjednice Kluba SPD-a, Dagmar Schmidt, smatra da bi fokus trebao biti na pravednijoj raspodjeli tereta – kako kroz porezni sistem, tako i kroz socijalna osiguranja. Po njenom mišljenju, umjesto prozivanja građana za nedostatak rada, trebalo bi više opteretiti one s visokim primanjima.
Ona upozorava i na još jedan važan aspekt – neravnomjernu raspodjelu neplaćenog rada, posebno kada je riječ o skrbi za djecu i starije. Ako se želi povećati zaposlenost, potrebno je rasteretiti porodice i stvoriti uslove u kojima i žene mogu raditi puno radno vrijeme.
Ministar finansija i jedan od čelnih ljudi SPD-a, Lars Klingbeil, ide korak dalje i otvoreno se protivi rasterećenju najbogatijih. Kako kaže, nije prihvatljivo da, primjerice, on kao ministar bude porezno manje opterećen od prodavačice u supermarketu. Njegov fokus u aktuelnom i budućem budžetu jeste podsticanje ekonomskog rasta, očuvanje radnih mjesta i stabilizacija doprinosa za socijalno osiguranje.
Klingbeil najavljuje i smanjenje cijena energije, što bi trebalo pomoći i građanima i firmama. Ipak, upozorava da se rast doprinosa u zdravstvu i sistemu njege ne može dugoročno pokrivati iz budžeta – potrebne su strukturne reforme kako bi se sistem učinio održivim.
Njemačka je, čini se, pred važnom prekretnicom: između poziva na veću radnu disciplinu i zahtjeva za socijalnom pravednošću. Kako će zemlja balansirati između ova dva pristupa – i da li je moguće pronaći sredinu – pitanje je koje će dominirati političkom scenom u narednim mjesecima.
