Vrijeme je za realniji pristup: pušači ne smiju ostati zaboravljeni
U borbi protiv jedne od najupornijih navika modernog čovjeka, pušenje, dominantan odgovor zdravstvenih sistema ostaje isti – zabrane. Ograničenja na javnim mjestima, upozorenja na paklicama, visoke cijene – sve su to koraci koji su postali standard u pokušajima da se smanji broj pušača. No, postavlja se pitanje: koliko je ovaj pristup zaista djelotvoran? I još važnije – da li je dovoljno ljudski?
Dok vlasti i institucije šire poruke o odvikavanju, u sjeni tih napora ostaju milioni ljudi koji puše, a koji nisu dobili ništa osim savjeta da jednostavno „prestanu“. Za mnoge od njih to nije samo pitanje volje, već i borba sa zavisnošću koja nadilazi fizičku potrebu. Pušenje je često duboko ukorijenjeno u svakodnevne navike, stres, emocije i društveni kontekst. Upravo zato sve više stručnjaka upozorava: potrebna je promjena pristupa – više razumijevanja, više nauke, više rješenja koja odražavaju stvarne potrebe stvarnih ljudi.
Glas iz ordinacije: zašto samo reći „prestanite“ nije dovoljno
Prof. dr. Suzana Savić, specijalista porodične medicine i sekretar Udruženja doktora porodične medicine Republike Srpske, ističe da su dosadašnje poruke često jednostrane i nedovoljne. Kao ljekarka koja svakodnevno radi s pacijentima, kaže da je teško gledati ljude koji se osjećaju posramljeno, odbačeno i bez stvarne pomoći.
„Ljudi ne prestaju pušiti zato što im to neko zabrani. Potrebna im je podrška, konkretne informacije i osjećaj da nisu sami“, ističe ona.
Dodaje da je pušenje mnogo više od loše navike – riječ je o složenoj zavisnosti u kojoj se prepliću fiziološki i psihološki faktori. Mnogi žele prestati, ali ne znaju kako. Neki nisu spremni za potpuni prekid, ali žele smanjiti štetu koju pušenje donosi njihovom zdravlju. Upravo zbog takvih slučajeva, naglašava prof. Savić, zdravstveni radnici moraju imati alate i znanje da ponude više od savjeta „ostavite cigarete“.
Kao primjer pozitivnog pomaka, navodi nove smjernice koje je pripremilo udruženje čiji je ona dio. One prepoznaju da nisu svi duhanski proizvodi jednako štetni, te da je moguće razgovarati o alternativama – manje štetnim opcijama koje za neke mogu biti korak ka prestanku. Važno je, kaže, razgovarati otvoreno, bez osude, i pružiti savremene informacije zasnovane na naučnim dokazima.
Dvije zemlje, dva puta: šta možemo naučiti od Švedske?
Zanimljiv primjer kako različiti pristupi daju različite rezultate stiže iz Evrope. Španija i Švedska imaju sličnu istoriju kada je riječ o pušenju, ali danas se nalaze na potpuno suprotnim krajevima statistike.
U Španiji, gdje se akcenat stavlja isključivo na zabrane, broj oboljelih od bolesti povezanih s pušenjem i dalje raste. Uprkos strogim zakonima, broj preminulih svakog dana ostaje zabrinjavajuće visok. Očekuje se da će zdravstveni sistem ove zemlje u budućnosti imati velike finansijske izazove zbog posljedica pušenja.
Švedska je, s druge strane, odlučila ići drugim putem. Umjesto da isključivo zabranjuje, otvorila je prostor za pristup zasnovan na smanjenju štete. Građanima su dostupne različite alternative, a javni diskurs o pušenju vodi se uz uvažavanje različitih potreba i realnosti. Rezultat? Najniža stopa pušača u Evropskoj uniji i znatno manji broj oboljelih od raka pluća. Prema procjenama OECD-a, Švedska će u narednim decenijama imati najmanji rast troškova liječenja bolesti povezanih s pušenjem u Evropi.
Ovi primjeri pokazuju da borba protiv pušenja ne mora izgledati isto u svakoj zemlji, niti se svoditi na istu poruku za sve. Ljudi su različiti. Neki će ostaviti cigaretu uz jasan savjet i podršku, dok će drugima biti potreban drugačiji put – možda duži, ali realniji.
U vremenu kada se zdravstveni sistemi suočavaju sa sve većim pritiscima, možda je upravo empatija, fleksibilnost i otvorenost za nova rješenja ono što će napraviti stvarnu razliku u borbi protiv pušenja.
