Bosna i Hercegovina oprostila se od jednog od svojih najvećih umjetnika – Josipa Pejakovića. Ovaj izuzetni glumac, pisac i kulturni radnik preminuo je u 78. godini života, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag na pozorišnoj, filmskoj i književnoj sceni.
Vijest o njegovoj smrti potvrdio je njegov sin Dejan Pejaković, a društvene mreže već su ispunjene porukama oproštaja i sjećanja njegovih kolega, prijatelja i poštovalaca. Među prvima su se oglasili reditelj Nihad Kreševljaković i književnica Lana Zablocki, koji su emotivnim riječima odali počast njegovom životu i djelu.
Pejaković je godinama vodio tešku zdravstvenu borbu. Iza sebe je imao čak 17 operacija, a 2019. godine javno je govorio o ozbiljnom zdravstvenom stanju, kada su ga, kako je kazao, ljekari gotovo otpisali. Ipak, uprkos svemu, nastavio je živjeti i stvarati, ostajući dosljedan umjetnosti do posljednjeg trenutka.
Rođen 1948. godine u Travniku, Pejaković je osnovno i srednje obrazovanje završio u rodnom gradu, a potom je upisao Dramski studio u Sarajevu, gdje je studirao u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Već na početku školovanja istakao se talentom i strašću prema glumi, što je bilo jasno kroz uloge Tuzenbaha u Čehovljevim „Tri sestri“ i Filtosa u „Koncertu u jajetu“.
Njegova glumačka karijera bila je bogata i raznovrsna. Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo ostvario je više od 50 premijernih uloga, a gledali smo ga i u brojnim filmovima i televizijskim projektima. Posebno se isticao u monodramama poput „Oj, živote“ i „On meni nema Bosne“, koje su ostale duboko urezane u kolektivno pamćenje.
Pejakovićeva pozorišna ostvarenja uključuju neke od najvažnijih predstava bosanskohercegovačkog teatra: „Kome zvono zvoni“, „Hasanaginica“, „Braća Karamazovi“, „Julije Cezar“, „Višnjik“, „Princip Gavrilo“ i „Hamlet u selu Mrduša Donja“. Za svoj doprinos umjetnosti dobio je brojne nagrade, uključujući Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva (1974), Nagradu ZAVNOBIH-a za životno djelo (1991) i priznanja Udruženja dramskih umjetnika BiH.
Osim glume, Pejaković je bio i pisac, autor monodrama i scenarija poput „Ljudski faktor“ i „Kuća pored puta“. Bio je direktor Drame Narodnog pozorišta Sarajevo od 2001. do 2003. godine, a njegova povezanost s muzikom datira još iz mladosti, kada je bio pjevač travničkog benda Veziri.
U maju 2022. objavio je knjigu „Sevdalinka“, posvećenu tradicionalnoj bosanskoj pjesmi, a zajedno s Rambom Amadeusom pokrenuo je inicijativu da se sevdalinka uvrsti na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Josip Pejaković svojim djelom i duhom obilježio je jednu epohu bh. kulture. Njegov odlazak ostavlja veliku prazninu, ali i trajno naslijeđe koje će i dalje inspirisati nove generacije umjetnika.