U pismu koje se širi društvenim mrežama, porodice čiji su najmiliji stradali u požaru na sedmom spratu Doma penzionera u Tuzli obratile su se Islamskoj zajednici, Domu penzionera i političarima. Navode da žele ukazati na propuste i tvrde da se slučaj zataškava od prvog dana tragedije.
Ističu da njihovo obraćanje nije politički motivisano niti predstavlja napad, već glas onih koji, kako kažu, nisu dobili ni riječ saučešća od nadležnih.
U poruci Islamskoj zajednici naglašavaju da se bol ne prekida prozivkama.
“Na dženazama naših najmilijih nismo dobili utjehu, nego indirektna prozivanja djece koja su roditelje smjestila u dom. Umjesto podrške dobili smo moraliziranje u trenutku kada je bila potrebna samo ljudska riječ.”
Jesu li porodice dobile objašnjenje?
Domu penzionera poručuju da ovo nije bio “nesretan slučaj”.
Navode da na spratu gdje su starice i starci izgubili život nije bilo protivpožarnog alarma, adekvatnog plana evakuacije, dovoljnog broja zaposlenih, te da dokumentacija o nadzoru sada “misteriozno nedostaje”. Dodaju da porodice nisu dobile ni saučešće ni objašnjenje.
Političarima poručuju da se briga ne pokazuje samo pred kamerama.
“Niko od izabranih predstavnika vlasti nije posjetio porodice unesrećenih bez prisustva kamera. Došli ste samo u Dom penzionera da obiđete upravu — pred medijima. To nije briga, to je predstava.”
Na kraju naglašavaju da ne traže osvetu niti politiziranje, već istinu i odgovornost.
“Naši najmiliji nisu brojevi u statistici, nisu ‘korisnici’, nego ljudi koji su cijeli život radili da bi imali mirnu starost. Umjesto mira dočekala ih je vatra.”