Nekad je dovoljno samo nekoliko minuta razgovora da shvatiš s kim imaš posla. Ženskaroši imaju svoj „potpis“ – način na koji gledaju, pričaju, dodiruju i nestaju kad treba da ostanu. Ako ti se učini da je previše dobar da bi bio istinit… možda i jeste.
- Pretjerano samopouzdanje koje prelazi u glumu
Njegov ulazak u prostoriju djeluje kao scena iz filma. Pogled koji sve skenira, osmijeh koji obećava, stav koji kaže „znam da ti se sviđam“. Ipak, iza tog šarma često stoji rutina – naučena, isprobana, ponovljena. Ako ti djeluje kao da je već bio u toj ulozi stotinu puta, vjerovatno jeste. - Komplimenti koji zvuče kao copy-paste
„Nikad nisam upoznao nekog kao tebe.“ „Tvoj osmijeh je nešto posebno.“ Lijepo zvuči, ali ako se komplimenti nižu kao sa trake, bez stvarne povezanosti, to je crvena zastavica. Ženskaroš zna šta prolazi, ali ne zna šta osjećaš ti. - Kontakt očima koji ne prestaje
Gleda te kao da si jedina osoba u prostoriji. Intenzivno, zavodljivo, pomalo neugodno. Taj pogled je njegov alat – koristi ga da stvori osjećaj posebnosti, ali često ga dijeli sa više osoba tokom večeri. - Brzo uspostavljanje bliskosti
Već poslije pola sata razgovora znaš sve o njegovoj bivšoj, djetinjstvu i planovima za budućnost. Deluje otvoreno, ranjivo, iskreno. Ali ta brzina nije znak povjerenja – već taktika da te emocionalno veže dok još nisi ni stigla da ga upoznaš. - Nestaje čim stvari postanu ozbiljne
Kada se pojave osjećanja, pitanja i očekivanja, on se povlači. Nema ga kada treba da bude tu. Njegova snaga je u početku, u zavođenju i igri. Ali kad igra prestane, prestaje i on.
Ako si se prepoznala u ovim situacijama, to ne znači da si naivna – znači da si vjerovala. A vjerovanje je osobina koju ženskaroši često zloupotrebljavaju.