Riba koja se često nalazi na akcijama i u zamrzivačima supermarketa mnogima djeluje kao praktično i bezazleno rješenje za brzi obrok. Lako se priprema, nema izražen miris i pristupačna je gotovo svakom budžetu. Ipak, stručnjaci za ishranu i sigurnost hrane sve češće upozoravaju da se iza takve jednostavnosti mogu kriti problemi o kojima se rijetko govori.
Posebnu pažnju posljednjih godina privlači pangasius, riba koja dolazi iz jugoistočne Azije i koja je zbog svoje niske cijene pronašla put do trpeza širom svijeta. Iako se često predstavlja kao lagana bijela riba, pitanje njenog porijekla i načina uzgoja otvara niz dilema.
Pangasius i razlozi zbog kojih izaziva zabrinutost
Pangasius je godinama prisutan na tržištu i mnogi ga kupuju bez razmišljanja, oslanjajući se na njegov neutralan okus i jednostavnu pripremu. Međutim, nutricionisti ističu da ova riba nema nutritivni profil kakav se često očekuje od ribe. Posebno se izdvaja činjenica da sadrži vrlo malo omega-3 masnih kiselina, dok istovremeno ima povišen udio omega-6 masnoća, čiji višak u ishrani može potaknuti upalne procese u organizmu.
Još veći problem predstavlja okruženje u kojem se pangasius uzgaja. Najčešće dolazi iz rijeka i kanala koji prolaze kroz industrijski razvijene dijelove Azije, gdje je zagađenje vode ozbiljan problem. U takvim uslovima ribe su često izložene industrijskom otpadu i otpadnim vodama, što povećava rizik od nakupljanja štetnih supstanci u njihovom mesu.
Tragovi antibiotika i teških metala u ribi
Stručnjaci za sigurnost hrane upozoravaju da se u mesu pangasiusa nerijetko pronalaze ostaci antibiotika i pesticida, koji se koriste kako bi se spriječile bolesti u gustim uzgajalištima. Osim toga, pojedina ispitivanja ukazuju na mogućnost prisustva teških metala, što dodatno dovodi u pitanje njegovu sigurnost za dugoročnu konzumaciju.
Pod sličnim povećalom našao se i nilski grgeč, riba koja dolazi iz tropskih voda i često se reklamira kao kvalitetna bijela riba. Iako ima privlačan izgled i blag okus, istraživanja su pokazala da, ukoliko potiče iz zagađenih područja, može sadržavati olovo i druge štetne materije. Upravo zbog toga stručnjaci naglašavaju važnost porijekla ribe, a ne samo njenog izgleda i cijene.
Koje ribe nutricionisti smatraju sigurnijim izborom
Umjesto ribe iz neprovjerenih izvora, savjetuje se okretanje vrstama koje dolaze iz hladnijih i manje zagađenih voda. Takve ribe, prema riječima stručnjaka, češće imaju povoljniji odnos masnih kiselina i manji rizik od nakupljanja štetnih supstanci.
Divlji losos se često navodi kao jedan od nutritivno najvrednijih izbora, jer obiluje omega-3 masnim kiselinama i važnim vitaminima. Slično važi i za skušu, koja je masna morska riba bogata zdravim mastima i mineralima. Sardine se posebno ističu kao pristupačna, ali sigurna opcija, jer zbog kratkog životnog vijeka i male veličine rjeđe nakupljaju teške metale.
Ribe poput pastrve, ukoliko dolaze iz čistih planinskih voda ili provjerenih uzgajališta, smatraju se dobrom alternativom za one koji žele lagan, ali nutritivno vrijedan obrok. Oslić i bakalar često se preporučuju osobama koje preferiraju nemasnu ribu i blag okus, naročito u ishrani djece i starijih.
Na šta obratiti pažnju prilikom kupovine ribe
Stručnjaci savjetuju da se pri kupovini ribe uvijek provjerava deklaracija i porijeklo proizvoda. Oznake koje ukazuju na održiv ribolov i kontrolisan uzgoj mogu biti važan signal da je riba prošla određene standarde kvaliteta. Uvozna riba bez jasnih informacija o porijeklu i načinu uzgoja često nosi veći rizik nego što se na prvi pogled čini.
Također se naglašava važnost pravilne termičke obrade, posebno kod ribe koja dolazi iz tropskih krajeva. Iako to ne uklanja sve potencijalne štetne supstance, smanjuje rizik od bakterijskih kontaminacija.
Pangasius može izgledati kao povoljna i praktična opcija, ali njegova niska cijena često otvara pitanja koja ne treba zanemariti. Izbor ribe s provjerenim porijeklom i boljim nutritivnim vrijednostima, prema mišljenju stručnjaka, dugoročno je sigurnija odluka za zdravlje.