Bosnu i Hercegovinu tek očekuje novi inflacioni udar, a mogućnosti da se on ublaži su vrlo ograničene, poručila je guvernerka Centralne banke BiH Jasmina Selimović. Tokom nedavnog samita ministara finansija, guvernera i direktora poreskih uprava zapadnog Balkana, održanog u Bečićima, naglasila je da bh. monetarne vlasti raspolažu veoma suženim instrumentima zbog valutnog odbora.
„Zbog monetarnog aranžmana, ključni alat koji imamo jeste obavezna rezerva. U proljećnoj rundi smo revidirali inflacijske prognoze naviše u odnosu na jesenju. Iako se očekuje slična dinamika rasta cijena kao ranije, predviđene vrijednosti su više“, istakla je Selimović.
Prema projekcijama Centralne banke, stopa inflacije u BiH bi mogla iznositi 3,5% u 2025. godini, 2,4% u 2026, te 1,9% u 2027. godini. Međutim, guvernerka upozorava da na ove procjene mogu uticati brojni faktori – od globalnih kretanja cijena hrane i energije, preko povećanih izdataka za odbranu, do internih izazova poput demografskih promjena i rasta plata usljed manjka radne snage.
Posebno se osvrnula na nagli rast minimalne plate u jednom entitetu početkom 2025. godine, koji je iznosio čak 60%, što je, kako navodi, šok za koji nijedan makroekonomski model nema adekvatnu simulaciju.
Ekonomski analitičari potvrđuju da inflaciju u BiH određuju i unutrašnji i spoljnji uticaji. Profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević objašnjava da inflacija, izražena putem indeksa potrošačkih cijena, dominantno zavisi od uvoznih uticaja.
„Rast cijena uvoznih proizvoda, posebno hrane i energenata, koje su osjetljive na globalne šokove, i dalje će biti glavni pokretač inflacije u BiH“, kaže Mlinarević. Dodaje i da unutrašnji faktori, kao što su povećanje zarada bez fiskalnih olakšica za poslodavce i trajni manjak radne snage, dodatno pogoršavaju situaciju.
Ipak, prema njegovoj procjeni, inflacija neće dostići nivoe koji bi ozbiljno ugrozili makroekonomsku stabilnost zemlje. Međutim, kako bi se zaštitile najranjivije grupe, neophodno je prilagoditi javnu potrošnju.
„Potrebno je preusmjeriti sredstva iz budžetskih rashoda koji nisu produktivni ka povećanju penzija i jačanju socijalne zaštite. Za radnike, rješenje leži u strukturnim reformama i otvaranju kvalitetnijih radnih mjesta u sektorima sa većom dodanom vrijednošću. To mora biti strateški cilj ekonomske politike“, zaključuje Mlinarević.
U svjetlu sve češćih globalnih i regionalnih ekonomskih izazova, stručnjaci pozivaju na koordinisanu fiskalnu i strukturnu politiku koja bi mogla ublažiti posljedice inflacije i omogućiti održiv rast.
