Ljeto koje dolazi, tvrdi bh. meteorolog Nedim Sladić, odmaknut će se od prošlogodišnjeg rekorderskog scenarija, ali neće vratiti kalendare u vremena “normalnih” temperatura. U svježoj sezonskoj analizi Sladić je prešao dugu putanju od tropskog Pacifika do Indijskog okeana, prateći klimatske oscilacije koje stručnjaci zovu telekonekcijama. ENSO, IOD i PDO – skraćenice koje običnom čitatelju zvuče kao zagonetni kodovi – u meteorološkom svijetu služe kao pouzdani semafori: pokazuju smjer u kojem će atmosfera najvjerovatnije skrenuti u narednim mjesecima.
Trenutna faza ENSO-a, odnosno lagano slabljenje El Niña prema neutralnim uslovima, signalizira manju količinu ekstremne vrućine nego prošlog ljeta, koje je oborilo brojne temperaturne rekorde. Indijski okeanski dipol za sada naginje negativnoj vrijednosti, a Pacifička dekadna oscilacija ostaje u svojoj hladnijoj epizodi. Takav splet faktora, opisuje Sladić otvara prostor za nešto blažu, premda i dalje iznadprosječnu ljetnu sezonu.
Kako bi provjerio koliko se atmosferska priča zaista mijenja, meteorolog je posegnuo za historijskim analogijama. Ljetni obrasci iz 2006. i 2013. pokazali su mu se kao najbliže ogledalo onome što bi se moglo dogoditi 2025. godine. Riječ je o sezonama u kojima su se toplotni talasi smjenjivali s prolaznim svježinama, a kiša je dolazila u kratkim ponekad burnim epizodama, ostavljajući za sobom duže sušne rezove u zemlji. Sladić napominje da se takav “talasni” ritam i sada nazire u projekcijama.
Podršku analognoj metodi pružaju i numerički sezonski modeli. Evropski ECMWF i britanski UKMO već u svojim probnim mapama boje Balkan nijansama toplije od prosjeka. Boje nisu jednako intenzivne kao prošle godine, no nijedna ne nagovještava povratak na standarde s početka stoljeća. Modeli, dodaje Sladić, ujednačeno izbacuju signale koji u julu i augustu ističu mogućnost jačih toplotnih udara, posebno u nizijskim dijelovima Bosne, Srbije i Hrvatske.
Snaga sunčevog zračenja u takvim danima uglavnom znači brže isparavanje vlage, a time i pojačan rizik od suše. Sladić podsjeća da se prošle godine priča o suši rasplela naglo, dobrim dijelom zbog produženog izostanka padavina između dva topa vrućine. Sličan scenarij, iako nešto ublažen, ostaje moguć i ovog ljeta. U vizualizaciji koju je priložio uz analizu jasno se vidi kako se iznad središnje i južne Evrope formira “topla kupola”, dok Alpe i dio Atlantika povremeno propuštaju svježije prodore koji kratkotrajno spuštaju temperaturu, ali ne mijenjaju prosjek.
Građani, kaže Sladić, mogu računati na ljeto koje će podsjećati na neko srednje rješenje između vrelina 2024. i “lakšeg disanja” iz ranijih godina: periodi sparine bit će kraći, ali dovoljno izraženi da ponovno stave pritisak na elektroenergetske i zdravstvene sisteme. Sinoptičke karte za sada ne upozoravaju na rekordne serije vrućih noći, no naglašavaju da će dani s temperaturama iznad 35 stepeni i dalje biti česta pojava, osobito na prijelazu jula u august.
