Decenijama se vjerovalo da ljevoruke osobe imaju izraženiju kreativnost, da su misaono dublje i originalnije. Ova ideja, popularna u javnosti i često prenesena kroz medije i obrazovanje, sada je ozbiljno dovedena u pitanje – i to temeljem obimnog naučnog istraživanja.
Psiholog Daniel Kasasanto sa svojim timom proveo je veliku meta-analizu, obuhvativši gotovo hiljadu studija koje su tokom 20. i 21. stoljeća pokušavale povezati dominaciju lijeve ruke s kreativnim sposobnostima. Fokus istraživanja bio je na tzv. divergentnom mišljenju – sposobnosti da se stvaraju originalne, nestandardne ideje, što je često ključni pokazatelj kreativnosti.
Zaključak koji su izvukli? Dominantna ruka ne igra nikakvu ulogu. Ljevoruke osobe nisu pokazale prednost ni u laboratorijskim uslovima, ni u svakodnevnim kreativnim situacijama. Štaviše, u pojedinim testovima bile su čak i manje uspješne od desnorukih.
Iako među poznatim umjetnicima i muzičarima ima više ljevorukih osoba, Kasasanto ističe da to nije pravilo, već rezultat selektivne percepcije. U oblastima poput književnosti, nauke ili tehnologije, ljevorukost ne donosi nikakvu prednost.
Zašto onda mit i dalje opstaje? Psiholozi smatraju da je razlog u tome što ljudi vole priče o “posebnima” – lako je upamtiti primjere poznatih ljevorukih stvaralaca i onda na osnovu njih izgraditi opću sliku, zanemarujući statistiku i šire podatke.
„Veza između ljevorukosti i kreativnosti je klasičan primjer lošeg tumačenja podataka“, kaže Kasasanto. Ljudi imaju tendenciju da generalizuju na osnovu nekoliko upečatljivih primjera, ignorišući stvarne obrasce.
Naučna zajednica danas poručuje jasno: kreativnost ne zavisi od toga kojom rukom pišete. Vaše ideje, inspiracija i stvaralačka snaga – bez obzira na ruku – dolaze iz glave, a ne iz dlana.