Penzijski sistem Federacije Bosne i Hercegovine nalazi se pred ozbiljnim izazovima, a najnoviji podaci ukazuju na zabrinjavajući trend: na svakog novog zaposlenog dolaze čak dva nova penzionera. To je pojednostavljena slika stanja koje je dio Informacije o stanju u penzijskom sistemu FBiH i dokumentacije Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, koja će biti razmatrana na sjednici Parlamenta FBiH zakazanoj za 23. juli.
Ekonomski analitičar Admir Čavalić pojasnio je da podaci govore o ozbiljnoj stagnaciji tržišta rada. U poređenju sa 2018. godinom, broj zaposlenih u FBiH povećan je za oko 21.600, dok je broj penzionera porastao za više od 41.000. Taj disbalans jasno ukazuje na sve nepovoljniji odnos između radno aktivnog stanovništva i korisnika penzija.
Trenutni odnos zaposlenih i penzionera je 1:1,19 – što znači da tek nešto više od jednog radnika izdržava jednog penzionera. Ipak, idealan model prema Bismarckovim standardima bio bi omjer od 1:8, gdje bi osam zaposlenih podržavalo jednog penzionera. Čavalić naglašava da rast broja penzionera ne treba posmatrati kao problem, jer je to posljedica prirodnih demografskih tokova. Pravi izazov leži u nedostatku zapošljavanja i smanjenju broja zaposlenih – što pokazuje i podatak da je u 2025. godini zabilježen pad broja zaposlenih za više od 4.300 u odnosu na kraj 2024.
Ovakav odnos direktno ugrožava održivost penzijskog sistema, ali i kvalitet života penzionera. U posljednjih sedam godina, prosječna penzija porasla je za svega 253 KM, što u kontekstu inflacije predstavlja realno povećanje od manje od 200 KM. Cijene osnovnih životnih namirnica, lijekova i režijskih troškova znatno su porasle, a penzije to jednostavno ne prate.
Zbog toga se sve više naglašava potreba za izmjenom formule za usklađivanje penzija. Jedan od prijedloga je da se u obračun uključe rast prosječne plate i posebno relevantni podindeksi potrošačkih cijena, poput troškova hrane, zdravlja i komunalija. Također, predlaže se da se usklađivanje penzija obavlja dva puta godišnje, a ne samo jednom, kako bi se bolje pratila ekonomska realnost.
Dugoročno rješenje, smatra Čavalić, leži u sveobuhvatnoj reformi penzijskog sistema. To bi podrazumijevalo dodatna sredstva iz indirektnih poreza, ali i uvođenje dodatnih vidova štednje – kroz drugi i treći stub penzijskog osiguranja.
Međutim, ni jedna promjena neće imati efekta bez povećanja broja zaposlenih. Kako bi penzijski sistem bio stabilan i pravedan, FBiH treba povećanje broja zaposlenih za najmanje 50.000, pa i do 100.000 novih radnih mjesta.
Penzioneri su, kako zaključuje Čavalić, s pravom najugroženija društvena grupa u Federaciji. Njihove zahtjeve za izmjenama zakona i pravednijim obračunom penzija više nije moguće ignorisati. Sistem koji ovako funkcioniše sve je manje održiv, a posljedice toga osjećaju najviše oni koji su cijeli život radili i doprinosili društvu.