Minimalna satnica u Bosni i Hercegovini znatno zaostaje za evropskim standardima, a poređenje s Njemačkom, koja planira novo povećanje u naredne dvije godine, dodatno naglašava taj jaz.
Njemačka je u petak usvojila odluku kojom se predviđa postepeno povećanje minimalne satnice – prvo na 13,90 eura početkom 2026. godine, a zatim na 14,60 eura do 2027. godine. Na godišnjem nivou, to znači da će prosječan radnik s punim radnim vremenom imati mjesečnu zaradu od oko 2.500 eura.
Time Njemačka zauzima drugo mjesto u Evropskoj uniji po visini minimalne plate, odmah iza Luksemburga gdje je ona 2.638 eura. Belgija, Holandija i Irska su također među zemljama gdje minimalne mjesečne zarade prelaze prag od 2.000 eura.
Stvarna slika minimalne satnice u BiH
U poređenju s tim brojkama, radnici u BiH suočavaju se s potpuno drugačijom stvarnošću. U Federaciji BiH, minimalna plata od 1. januara 2025. godine iznosi 1.000 KM neto, što je približno 511 eura. Ako se uzme u obzir prosječan mjesečni fond radnih sati od 170, to znači da minimalna satnica iznosi oko 5,88 KM, odnosno oko 3,02 eura po satu.
U Republici Srpskoj iznos minimalne plate varira u zavisnosti od stručne spreme i koeficijenata. Za nekvalifikovane radnike minimalna zarada iznosi 900 KM, dok za kvalifikovane može doseći i do 1.300 KM. U preračunatoj satnici, to znači između 2,70 i 3,80 eura po satu, što je i dalje višestruko manje u odnosu na većinu zemalja EU.
Plate između politike i preživljavanja
U Bosni i Hercegovini, minimalna satnica je više tema političkih rasprava nego konkretnih ekonomskih rješenja. Sindikati godinama upozoravaju na nesklad između sve viših troškova života i najnižih zarada, posebno u sektorima gdje su angažovani niskokvalifikovani radnici.
Uprkos rastu cijena hrane, energenata i stanovanja, mnogi radnici u BiH i dalje žive na granici egzistencije. Minimalna plata ne pokriva ni osnovne životne potrebe četveročlane porodice, dok se poslodavci i dalje protive njenom značajnijem povećanju, pozivajući se na nisku produktivnost i ekonomske izazove.
Evropski trendovi daleko od domaće prakse
Za radnike u BiH, poređenje s Njemačkom nije samo pitanje visine plate, već i pokazatelj kvaliteta života, pravne sigurnosti i socijalne zaštite. Dok se u Njemačkoj minimalna plata usklađuje s inflacijom i ekonomskim rastom, u BiH se još čeka donošenje zakona koji bi regulisao minimalnu platu na državnom nivou.
Bez jedinstvenog zakonskog rješenja, entiteti u BiH nastavljaju s vlastitim modelima obračuna, što dodatno komplikuje situaciju za radnike i poslodavce, posebno one koji posluju širom zemlje.
Dok zemlje Evropske unije, poput Njemačke, sistematski povećavaju minimalne plate prateći troškove života i ekonomske trendove, BiH još uvijek nema jasno definisanu strategiju koja bi osigurala dostojanstven život radnicima. Sve dok minimalna satnica ostaje ispod egzistencijalnog minimuma, teško je govoriti o napretku ili približavanju evropskim standardima.