Minimalna plata više nema realnu vrijednost u svakodnevnom životu, što potvrđuju kako ekonomski stručnjaci, tako i građani. Inflacija je toliko uzela maha da cijene osnovnih životnih namirnica, posebno na sarajevskim pijacama, dostižu razine koje su za mnoge nedostižne. Ekipa Faktora zabilježila je primjere iz prakse – kilogram grožđa ili trešanja dostiže cijenu od 18 KM, iako se uz malo sreće trešnje mogu pronaći za 12 KM, ali s upitnim kvalitetom. Kilogram celera košta 12 KM, paprika rijetko ispod pet, paradajz je pet, jagode sedam, a mladi krompir blizu tri KM. Mladi sir u tržnicama kreće se između šest i osam maraka.
U poređenju s prošlom godinom, cijene su se udvostručile, a ako se pogledaju podaci iz perioda prije pandemije, neke su namirnice poskupjele i do pet puta. Rast plaća i penzija daleko je od tempa kojim rastu troškovi života, a to najteže pogađa više od 200.000 penzionera s minimalnim primanjima od 599 KM i više od 120.000 radnika koji rade za minimalac. Mnogi su, stoga, prinuđeni da voće i povrće kupuju pojedinačno, a često i da se samo zadovolje pogledom.
Iako je Parlament FBiH donio izmjene Zakona o doprinosima koje će poslodavcima od 1. jula omogućiti da uplaćuju 5,5 posto manje doprinosa, teško je očekivati da će to rezultirati boljim uvjetima za radnike. Predsjednik Udruženja potrošača “Futura”, Marin Bago, naglašava da ta mjera nije dovoljna, jer su doprinosi na plaće u FBiH među najvišima u Evropi. Upozorava da inflacija i dalje pojede sve što građani eventualno dobiju, jer 1.500 KM je danas potrebno samo za osnovne prehrambene potrebe, dok 1.000 KM nije ni blizu dostojanstvenog života.
Bago smatra da je stanje na tržištu rezultat potpunog izostanka kontrole, te da je iluzorno očekivati da se ono samo od sebe uredi. Dodaje da je BiH od pandemije imala najveći rast cijena hrane u poređenju s državama EU, što ukazuje na sistemske propuste u agrarnoj politici, subvencijama i tržišnom nadzoru. Trenutne cijene, kaže, mnogima su postale luksuz, a nema naznaka da će doći do preokreta.
Ekonomski analitičar Igor Gavran također ukazuje na to da se rast cijena nastavlja bez osnove i da se neće zaustaviti bez konkretne intervencije države. Iako su cijene goriva pale i time smanjeni troškovi distribucije, to nije rezultiralo nižim cijenama proizvoda. Gavran ne vjeruje da će smanjenje doprinosa donijeti veću zaradu radnicima, jer je riječ o tek djelimičnom ublažavanju prethodnih fiskalnih opterećenja, a poslodavci najvjerovatnije neće preusmjeriti tu razliku ka povećanju plata.
