U prošlosti su majke uglavnom provodile vrijeme u kuhinji i oko šporeta, dok su očevi donosili važne odluke i izdržavali porodicu. Danas većina mladih u Bosni i Hercegovini ne želi živjeti po tim tradicionalnim pravilima. I žene i muškarci teže ka karijeri, finansijskoj nezavisnosti i ravnopravnoj podjeli obaveza. Umjesto zajedničkog života s roditeljima, biraju samostalnost, a porodične vrijednosti prilagođavaju vlastitim uvjerenjima.
Dok neki promjene vide kao znak napretka, drugi smatraju da se na taj način gubi ono što je porodicu nekada činilo jakom.
Bračni par Lejla i Omar odlučili su se za tradicionalniji stil života. Oboje imaju 23 godine, a u brak su stupili prije četiri godine. Lejla je trudna i završila je srednju mašinsku školu, dok Omar radi u jednoj firmi u oblasti poduzetništva. Lejla ističe da, iako ima potencijala za karijerni rast, odlučna je da se brine za kuću i buduću porodicu.
Prema istraživanju “Studija o mladima 2024” sa Univerziteta u Sarajevu, gotovo 90% mladih u BiH živi u nekoj vrsti zajednice, a čak 96% njih dobro se slaže sa ukućanima. Samostalno živi samo 7% ispitanika. Studija pokazuje da mladi smatraju da su kasne dvadesete ili početak tridesetih godina najbolje doba za zasnivanje porodice. Većina želi dvoje djece, a oko 70% ispitanika smatra brak važnim. I dalje im je važno mišljenje i podrška porodice prilikom izbora partnera.
Lejla i Omar su se upoznali još u srednjoj školi, a njihova veza ubrzo je prerasla u brak, koji su sklopili sa 19 godina. Dok mnogi u tom dobu tek razmišljaju o fakultetu ili selidbi od roditelja, oni su birali zajednički život i odgovornost.
“Našu odluku nije pokrenuo nikakav pritisak, jednostavno smo osjetili da smo spremni. Znali smo šta želimo jedno od drugog i od života. Ljubav nam je bila osnova, a ostalo smo gradili zajedno”, kaže Lejla, dok sjedi pored Omara u kući koju dijele sa njegovim roditeljima.
Život u proširenoj porodici nosi i izazove. Omar priznaje da su se morali naučiti kompromisima. “Svako ima svoje navike i pravila. Nekada nije moguće donijeti odluke samo kao par, jer treba uzeti u obzir i roditelje, njihove potrebe i očekivanja.”
Za njih dvoje, osamostaljenje bi donijelo više prostora, intime i priliku da se kao par u potpunosti izraze. “Mislim da bismo lakše uspostavili vlastiti ritam života, drugačije se organizovali i komunicirali, pa čak i drugačije odgajali djecu”, kaže Lejla.
Ipak, oboje tvrde da im u početku nije bilo presudno hoće li živjeti sami ili u zajednici, već im je najvažnije bilo da su zajedno. “Prvih dana bili smo puni nade i planova, prilagođavanje nije bilo teško. Vremenom shvatiš da je ljubav osnova, ali da za skladan život treba i prostor, granice i razumijevanje”, dodaje Omar.
Njihova priča pokazuje koliko su odnosi između mladih i tradicionalnog okruženja složeni. Ljubav i zajednički život ne znače nužno i potpuno osamostaljenje, a mladi u BiH sve češće traže ravnotežu između porodičnih vrijednosti i lične slobode.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2024. godini sklopljeno je 2.238 brakova.
U uredu Kantonalne uprave za katastar i imovinsko-pravne poslove u Gradačcu, 30-godišnji Edin, inženjer geodezije, svakodnevno rješava imovinske sporove i provjerava granice parcela. Posao zahtijeva preciznost i strpljenje, a isti takav pristup ima i prema vlastitom životu – promišljen i posvećen, ali distanciran od društvenih očekivanja.
Edin je izabrao karijeru umjesto osnivanja porodice, što je trend među mladima u BiH. Dok su ranije muškarci bili hranitelji, a žene domaćice, danas mladi sve više žele partnerske odnose zasnovane na jednakosti u donošenju odluka, finansijama i roditeljstvu.
Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Abdel Alibegović, ističe da promjene u razmišljanju nisu linearne ni univerzalne. Mnogi mladi i dalje žive u okviru tradicionalnih očekivanja pod pritiskom porodice i religije. Tako nastaje “model pregovaranja” između modernih želja i starih normi, što donosi unutrašnje dileme i osjećaj nesigurnosti.
Edinov izbor da ne slijedi društvene pritiske često izaziva osudu u njegovoj sredini, a profesor Alibegović upozorava da ovakvi sukobi između ličnih želja i očekivanja okoline mogu izazvati stres i tjeskobu.
Promjene u percepciji porodice posebno su vidljive u urbanim sredinama, ali pogađaju i ruralna područja, iako sporije. Mladi balansiraju između očuvanja naslijeđenog i stvaranja autentičnog života, povezanog s njihovim vrijednostima. Nisu svi isti, ali zajednički cilj im je lično ispunjenje.
U svijetu koji se brzo mijenja, tradicija ne mora biti prepreka, već temelj za nešto novo. Mladi poput Edina pokazuju da prava sloboda leži u usklađivanju unutrašnjih ciljeva sa spoljnim okolnostima, bez zadržavanja u prošlosti ili potpunog odvajanja od nje.
“Samo tako možemo napredovati, i kao pojedinci, i kao društvo”, zaključuje profesor.
U vremenu različitih životnih puteva, važno je zapamtiti da ne postoji univerzalna formula sreće. Neki je pronalaze u porodici, drugi u karijeri, a mnogi u ravnoteži između ta dva. Ključ je u pravu na izbor.
