Pep Guardiola, menadžer Manchester Cityja, govorio je na ceremoniji dodjele počasnog doktorata Univerziteta u Manchesteru, ali umjesto sporta, fokus je preusmjerio na patnju stanovnika Gaze.
Emotivna poruka umjesto govora o sportskim uspjesima
Na svečanosti u impozantnoj sali Whitworth Halla, gdje mu je priznanje uručio rektor Nazir Afzal, Guardiola je otvoreno izrazio svoje emocije prema ratu koji potresa Pojas Gaze. Njegove riječi nisu bile uobičajene za ovakve akademske trenutke. Umjesto da govori o svojim sportskim dostignućima, koje su brojni spomenuli tog dana, odlučio je poslati snažnu poruku.
“Boli me cijelo tijelo kad vidim šta se događa u Gazi,” rekao je Guardiola, jasno uznemiren slikama koje svakodnevno dolaze iz tog dijela svijeta. Njegovo obraćanje bilo je lično, emotivno i bez kalkulacija. “Ovdje se ne radi o ideologiji. Nije važno ko je u pravu. Radi se o životu. O saosjećanju.”
Guardiola je objasnio kako osjeća strah dok svakog jutra gleda svoju djecu i pita se kakva je budućnost pred njima. Istakao je da nije dovoljno samo promatrati nasilje koje se događa hiljadama kilometara daleko. Njegove riječi su bile upozorenje da bi ono što se danas događa djeci u Gazi sutra moglo pogoditi i nas.
“Možda mislimo da nije naša stvar. Ali opasno je zatvarati oči. Sljedeći put to može biti naša djeca,” kazao je, gledajući prisutne pravo u oči.
Ovaj govor dolazi u trenutku kada Ujedinjene nacije upozoravaju da je Gaza pogođena katastrofalnim nivoima smrti i razaranja. Dok se vode rasprave na političkim vrhovima, Guardioline riječi odjekuju drugačije jer dolaze iz srca osobe koja ima ogroman uticaj, a bira da taj glas koristi za ukazivanje na ljudsku patnju.
Priča o ptici: Moć pojedinca i važnost reakcije
Tokom obraćanja, Guardiola je podijelio priču koja ga podsjeća na to kako, i kada se čini da je svijet nemoćan, svako od nas može učiniti svoj dio. Opisao je kako šuma gori, dok sve životinje bježe u strahu. Samo jedna mala ptica leti do mora i nosi kap vode u kljunu kako bi pomogla. Zmija je pita zašto to radi kad zna da neće ugasiti vatru. Ptica odgovara: “Samo radim svoj dio.”
Ta priča, rekao je, podsjeća ga da veličina promjene ne leži u količini, već u volji da ne činiš ništa. Govor je izazvao tišinu u sali, onu vrstu tišine u kojoj su riječi snažnije od aplauza.
Guardiola nije prvi put iskazao politički stav. Tokom svoje karijere više puta je govorio o pitanjima koja prevazilaze nogomet. No ovaj govor, u trenutku dok prima najviše akademsko priznanje, nosi dodatnu težinu jer pokazuje kako lična uvjerenja i humanost mogu stati ispred ličnih uspjeha.
Ceremonija koja je trebala biti proslava sportskih dostignuća tako je postala podsjetnik na patnju ljudi koje većina nikada nije srela. Guardiola nije davao rješenja niti tražio krivce. Samo je apelovao na čovječnost, na osjećaj solidarnosti i empatije.
Dok traje sukob u Gazi i dok vijesti o poginulima svakodnevno pune naslovnice, ovakvi istupi imaju potencijal da pokrenu širu javnost. I da podsjetimo, kao što je Guardiola rekao, da je moć pojedinca u izboru da ne čuti.
Njegov govor, iako kratak, bio je pun značenja. U vremenu kada se mnogi iz javnog života odlučuju za neutralnost, Guardiola je odabrao da bude glas koji podsjeća da su saosjećanje i akcija univerzalne vrijednosti. Bez obzira na profesiju, status ili mjesto na kojem živimo.
