Svake noći, više od 1,27 miliona ljudi u Evropi spava na ulici, u napuštenim zgradama ili u prenapučenim skloništima. Iza te brojke stoje životi koji su se raspali između hladnih zidova birokratije i rastućih troškova života. Ova tiha kriza, kako je naziva aktivistica Ruth Owen, zamjenica direktora Federacije nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima u Evropi, postala je duboko ukorijenjen problem savremene Evrope.
Owen je u povodu Svjetskog dana beskućnika upozorila da su brojke alarmantne i da se situacija u mnogim evropskim gradovima pogoršava iz godine u godinu. „Ovo nije samo pitanje socijalne politike, ovo je pitanje ljudskosti“, rekla je. „Beskućništvo nije nešto što pogađa samo mali broj ljudi – gotovo pet posto stanovništva Evropske unije iskusilo je neki oblik beskućništva u svom životu.“
Njene riječi odzvanjaju kao upozorenje društvu koje često okreće glavu od ljudi koji nemaju gdje prespavati.
Skriveni oblici beskućništva koje ne vidimo
Kada govorimo o beskućnicima, većina ljudi zamišlja one koji spavaju na klupama ili ispod mostova. Međutim, Owen ističe da stvarnost ima mnogo dublje slojeve. Novi evropski podaci, kako navodi, otkrivaju da beskućništvo ne znači samo život na ulici. Uključuje i sve one koji privremeno borave kod porodice ili prijatelja jer nemaju gdje drugo otići.
Prema procjenama, skoro pet posto građana Evropske unije iskusilo je takav oblik nesigurnog stanovanja. To su ljudi koji možda na prvi pogled ne djeluju kao beskućnici, ali njihova svakodnevica je obilježena strahom od gubitka krova nad glavom.
Owen objašnjava da je broj beskućnika u gradovima poput Brisela porastao dramatično. „Kada je prvi put urađeno prebrojavanje 2008. godine, bilo ih je oko 1.700. Danas ih ima više od 10.000,“ kazala je, dodajući da su visoke cijene stanovanja i nedostatak dostupnih nekretnina glavni razlozi ovakvog rasta.
Njemačka i Francuska nose najveći teret
Prema podacima Federacije, Njemačka trenutno ima najveći broj beskućnika u Evropi – oko 530.000 ljudi. Ova brojka ne odražava samo one koji žive na ulici, već i širu definiciju beskućništva koja uključuje sve oblike privremenog i nesigurnog stanovanja.
Situacija nije bolja ni u Francuskoj, gdje je broj beskućnika prošle godine porastao za dodatnih 20.000 i sada iznosi oko 350.000. Prema izvještaju Fondacije za beskućnike, uzroci su jasni: nagli rast cijena najma, stagnacija u izgradnji stanova i nedostatak političke volje da se problem riješi.
U istoj analizi navodi se da čak 2,7 miliona ljudi u Francuskoj čeka na javno stanovanje, ali da je tokom 2023. godine samo 393.000 njih dobilo smještaj. U periodu od deset godina, broj beskućnika u Francuskoj povećan je za nevjerovatnih 130 posto.
Ovi podaci otkrivaju da se problem širi brže nego što se rješava, a iza svake brojke stoje sudbine koje se svakog dana urušavaju pod teretom nejednakosti.
“Stanovanje prvo” – model koji spašava živote
Owen vjeruje da je rješenje moguće, ali zahtijeva hrabrost i promjenu pristupa. Naglašava važnost strategije „Stanovanje prvo“, koja je u mnogim zemljama već pokazala rezultate. Ideja je jednostavna – umjesto da se beskućnicima nude privremena rješenja, potrebno im je odmah omogućiti stabilan dom i podršku.
„Ako ste beskućnik, imate mnogo problema, ali vaš osnovni problem je što nemate dom,“ kaže Owen. „Kada se to riješi, ostali problemi se lakše rješavaju.“
Finska je primjer zemlje koja je ovu ideju sprovela u djelo. U protekle dvije decenije, uspjela je smanjiti broj beskućnika sa 20.000 na svega 3.000. Ključ uspjeha, prema riječima Owen, leži u kombinaciji javnih ulaganja, socijalne podrške i jasne političke volje.
Takav pristup, kaže, ne samo da pomaže ljudima da ponovo izgrade svoj život, već dugoročno smanjuje troškove zdravstvenih i socijalnih sistema. „Beskućništvo nije neizbježno. To je rezultat izbora koje društvo pravi,“ zaključila je.
Evropa pred izazovom empatije
Dok brojke rastu, ono što nedostaje je – empatija. Na ulicama evropskih metropola, beskućnici su postali nevidljivi prolaznicima koji žure na posao, djeci koja svakodnevno prolaze pored njih i politikama koje ih rijetko stavljaju u prvi plan.
Svjetski dan beskućnika trebao bi biti podsjetnik da svaka osoba ima pravo na dostojanstven život, topli krevet i osjećaj sigurnosti. Owen upozorava da, ako Evropa želi ostati vjerna svojim vrijednostima, mora početi ulagati u ljude, a ne samo u zidove i brojke.
„Stan nije luksuz. On je osnovna potreba i ljudsko pravo,“ rekla je. „Moramo početi graditi društvo koje vjeruje u to.“