Zamislite da se jednog jutra prijavite na svoj bankarski nalog i zateknete sve blokirano – kartice ne rade, trajni nalozi stopirani, a štednja nedostupna.
Nema upozorenja o prevari, nema odbijenog plaćanja. Samo kratka poruka: „Zatvaramo vaš račun. Molimo da napravite alternativne aranžmane.“
Ovo nije rijedak slučaj. Sve veći broj ljudi i kompanija širom svijeta doživljava tzv. „de-banking“ – isključenje iz osnovnih bankarskih usluga.
U finansijskoj industriji to se naziva „de-risking“, kada banke prekidaju odnose s klijentima ili čitavim sektorima kako bi izbjegle regulatorni ili reputacioni rizik.
Na prvi pogled radi se o tehničkom pitanju usklađenosti, ali u suštini riječ je o temi koja se nalazi na raskrsnici borbe protiv finansijskog kriminala, političkih prava, međunarodne trgovine i svakodnevnog pristupa novcu. Zanimljivo je da SAD, Velika Britanija i Evropska unija biraju potpuno različite pristupe ovom problemu.
Sjedinjene Američke Države: Tramp protiv „woke kapitalizma“
Američki predsjednik Donald Tramp nedavno je potpisao izvršnu uredbu kojom se bankama zabranjuje zatvaranje računa iz političkih ili religijskih razloga. Odluka ne dozvoljava da se „reputacioni rizik“ koristi kao opravdanje i nalaže regulatorima da u roku od 180 dana preispitaju praksu banaka.
Trampovi pristalice tvrde da se time štiti sloboda političkog izražavanja i sprečava diskriminacija konzervativaca, dok kritičari upozoravaju da bi banke mogle biti primorane zadržati klijente koji predstavljaju realan rizik od finansijskog kriminala ili bezbjednosnih prijetnji.
Tramp se ovom pitanju posvetio i zbog ličnih iskustava – više puta je optuživao JPMorgan Chase i Bank of America da su odbili saradnju s njim nakon prvog predsjedničkog mandata zbog njegovih političkih stavova.
Velika Britanija: Slučaj Najdžela Faraža i politički skandal
U Ujedinjenom Kraljevstvu ova tema dospjela je u centar pažnje 2023. godine, kada je elitna banka Coutts zatvorila račun Najdželu Faražu, poznatom brexit političaru. Interna dokumenta kasnije su otkrila da su i njegovi politički stavovi imali ulogu u odluci.
Za banke poput Couttsa, političari spadaju u kategoriju PEP (Politically Exposed Person), što znači dodatne provjere porijekla imovine i transakcija. Kada se tome doda činjenica da Faraž više nije ispunjavao finansijski minimum za određene usluge, odluka banke bila je više rezultat procjene rizika i troškova nego političkog progona.
Ipak, slučaj je izazvao veliku političku buru i natjerao britansku vladu da uvede nova pravila – banke sada moraju dati klijentima najmanje 90 dana otkaznog roka i jasnije obrazložiti razloge za zatvaranje računa.
Evropska unija: Tehnički pristup umjesto politike
Za razliku od Vašingtona i Londona, Brisel ovaj problem tretira prvenstveno kao regulatorni izazov. Evropska centralna banka (ECB) i Evropska bankarska federacija (EBF) već godinama izdaju smjernice kako bi se očuvala finansijska inkluzija, a istovremeno poštovala pravila o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma (AML/CFT).
Banke u EU uglavnom primjenjuju individualni pristup, analizirajući svaki slučaj posebno. Fokus je na rizičnim indikatorima, poput nejasnog identiteta klijenta ili sumnjive vlasničke strukture kompanije.
Za razliku od američke politike, EU nastoji pronaći balans između finansijske bezbjednosti i pristupa osnovnim bankarskim uslugama, bez masovnog zatvaranja računa čitavim sektorima.