Bobci u moru: šta zapravo označavaju i zašto ih i dalje povezujemo s ajkulama
Ljeto je u punom jeku, plaže su pune kupača, a među poznatim prizorima koji svima privuku pažnju svakako su i bobci – šarene plutače koje, zavezane u liniji, plutaju desetine metara od obale. Iako su mnogima poznate kao granica do koje se smije plivati, postoji jedno vjerovanje koje se uporno održava godinama: da bobci, osim što označavaju sigurnu zonu, zapravo štite kupače od ajkula. Neki su čak uvjereni da ispod te linije plutača postoji skrivena mreža koja sprječava predatore da se približe obali. Ovo vjerovanje, iako duboko ukorijenjeno, zapravo je mit.
Odakle potiče ovo uvjerenje koje još uvijek traje
Mnoge generacije koje su odrastale uz more sjećaju se rečenica koje su im roditelji ponavljali s punim autoritetom: „Ne idi iza bobaka, tamo je opasno.“ U nekim slučajevima upozorenje je bilo praćeno dodatnim pojašnjenjem – „Tamo ima ajkula.“ Iako su ove riječi bile izrečene s dobrim namjerama, kako bi se dijete zadržalo u sigurnoj zoni, s vremenom su se pretvorile u vjerovanje koje su mnogi ponijeli i u odraslo doba. Uvjerenje se dodatno učvršćivalo kroz razgovore, priče na plaži, ali i brojne objave na društvenim mrežama, gdje i danas možemo pročitati pitanja poput: „Postoji li stvarno mreža ispod bobaka?“ ili „Jesu li bobci stvarna zaštita od ajkula?“
Čemu zapravo služe bobci i kako funkcionišu
U stvarnosti, bobci – poznati i kao bove – nemaju funkciju zaštite od morskih predatora. Njihova uloga je prvenstveno vizuelna i organizacijska. Postavljaju se kako bi označili zonu sigurnog kupanja u koju brodice i ostala plovila ne smiju ulaziti. Time se smanjuje rizik od nesreća između kupača i motorizovanih vozila na vodi, a spasiocima se olakšava praćenje onih koji se nalaze unutar definisanog prostora.
Ove plutače obično su vezane užetom koje ih drži u liniji, a samo u izuzetnim slučajevima – kao što su ograđeni morski bazeni ili posebno uređena kupališta – mogu biti povezane s mrežama koje se spuštaju ispod površine. Međutim, na otvorenom moru, pa čak ni u najposjećenijim dijelovima Jadrana, takve mreže nisu prisutne. Bobke drže utezi postavljeni na dnu mora, a njihova svrha je isključivo organizacija prostora i povećanje bezbjednosti u saobraćajno regulisanom dijelu priobalja.
Ajkule u Jadranu – ima li razloga za brigu
Ajkule u Jadranskom moru postoje, ali stvarni rizik od susreta s njima gotovo da ne postoji. Posljednji ozbiljniji incidenti zabilježeni su prije više decenija. Većina vrsta koje se povremeno pojavljuju u ovom moru ne dolazi blizu obale, a naročito ne u plićake gdje se okuplja veliki broj ljudi. Biolozi i stručnjaci za morske ekosisteme ističu da ajkule nemaju razlog da se približavaju mjestima na kojima vlada gužva i buka, a prisustvo ljudi im je više smetnja nego izazov.
U dijelovima svijeta gdje su ajkule realna prijetnja, poput obala Južne Afrike ili Australije, postavljaju se posebne zaštitne mreže koje zahtijevaju veliku logistiku, stalno održavanje i ozbiljna finansijska sredstva. Takve mreže su vidljive i jasno označene, a ne skrivene ispod običnih plutača. Mit o mrežama ispod bobaka zapravo ne odražava stvarnu praksu i više je proizvod kolektivnog pamćenja nego konkretne zaštitne mjere.
Emocionalna sigurnost unutar zamišljene granice
Ipak, bez obzira na činjenice, mnogi se i danas osjećaju sigurnije unutar zone omeđene bobcima. Ta linija u vodi za mnoge predstavlja ne samo fizičku, nego i psihološku granicu između sigurnog i nepoznatog. Iako ne postoji stvarna prepreka koja bi spriječila prolazak ribe, osjećaj da smo unutar „zaštićenog“ prostora često pruža mir i spokoj, naročito roditeljima koji posmatraju djecu dok se igraju u plićaku.
Bobci su, dakle, tu da nas upozore, usmjere i zaštite – ali ne od ajkula. Njihova funkcija je da označe granicu do koje se smije plivati bez opasnosti od plovila, da pomognu u organizaciji kupališnog prostora i da doprinesu opštoj sigurnosti na vodi. Sve što je izvan toga ulazi u sferu mitova, kolektivnih sjećanja i emocionalne simbolike.
Možda ispod njih nema mreže, ali za mnoge, ta linija i dalje predstavlja granicu između poznatog i opasnog. I kao svaka dobra morska priča, i ova legenda nastavlja da živi – i da se prenosi s koljena na koljeno, bez obzira na to šta kažu stručnjaci.
