Federalni ministar Adnan Delić ponovo je otvorio temu o kojoj se godinama govori, ali se rijetko javno suočava – zloupotreba bolovanja. Ova pojava postala je toliko raširena da šteti svima, a najviše onima koji bolovanje stvarno trebaju.
Ministar je naveo da je nedavno primio molbu grupe žena koje se liječe od karcinoma dojke. One traže zaštitu jer se suočavaju s brojnim preprekama kada pokušaju ostvariti svoje pravo na bolovanje. Njihova iskustva pokazuju koliko su neodgovorne zloupotrebe drugih dovele do nepovjerenja čak i prema najtežim pacijentima. Umjesto podrške i razumijevanja, često nailaze na sumnju i dodatne provjere.
Primjeri zloupotreba svima su poznati: otvaranje bolovanja pa odlazak na putovanja, korištenje bolovanja kao vid prkosa, te situacije u kojima pojedinci tokom bolovanja obavljaju druge poslove. Zbog toga se gubi povjerenje, a posljedice snose i radnici i poslodavci i cijela zajednica.
U javnom sektoru svako neosnovano bolovanje opterećuje budžet i usporava rad institucija, što građani osjete kroz duže čekanje na usluge i rješenja. U privatnom sektoru posljedice su još vidljivije – pad produktivnosti i dobitka, što stvara dodatnu sumnju i prema radnicima sa opravdanim zdravstvenim razlozima.
Ministar naglašava da se o ovoj temi mora govoriti otvoreno, ne da bi se prozivalo, nego da bi se zaštitila prava onih koji su bolesni i kojima je bolovanje nužno. Između ostalog, iznio je i podatke iz interne kontrole bolovanja u Ministarstvu. Tokom 2024. godine zaposlenici su iskoristili 2.252 dana bolovanja, što je oko 25 dana po osobi. U prvoj polovini 2025. godine zabilježeno je 1.125 dana, prosječno 12,5 dana po zaposlenom. Poseban problem su česta kratka bolovanja koja, kako ističe, ne prate medicinsku logiku i remete efikasnost rada.
Delić kaže da plata mora biti opravdana radnom obavezom i navodi da se u svom radu vodi ličnim primjerom – dolazi prvi i prijavljuje se kao svaki drugi zaposlenik.
Zloupotreba bolovanja, poručuje, nije prevara prema poslodavcu, već prema ljudima koji se bore s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Na kraju, štetu uvijek snosi društvo, ali i oni koji bolovanje koriste bez opravdanog razloga.
Umjesto novih propisa, ministar smatra da je potrebna veća lična odgovornost – prema sebi, ali i prema zajednici u kojoj živimo.