Tokom obilježavanja 30. godišnjice oslobađanja Jajca, hrvatski general Stanko Sopta – Stari učinio je gest koji je privukao pažnju javnosti. Naime, prilikom ceremonije, Sopta je prekinuo izlaganje i sačekao da završi ezan koji se čuo s obližnje džamije. Ovaj čin pokazuje pažnju i poštovanje prema vjerskim običajima u trenutku javnog događaja.
Predsjednik HDZ-a Dragan Čović komentarisao je ovaj potez, ističući kako se radi o pitanju pristojnosti i osjećaja. “Ja sam gore 20 godina, do sada se bar 20 puta poklopio termin molitve i našeg obraćanja. Nekada bi se stalo, nekada bi se to sačekalo u tišini”, rekao je Čović, dodajući da Sopta nije napravio nikakav problem, već je postupio korektno.

Poštovanje vjerskih običaja i simbola
Gest generala Sopte naglašava koliko je važno uvažavati različite vjerske obrede, posebno kada se odvijaju u neposrednoj blizini mjesta značajnog za historiju i spomeničku baštinu. Čović je dodao kako je nesreća kada se termini poklope, ali da je korektno i prikladno postupiti sa strpljenjem i poštovanjem prema vjerskim praksama.
“Ne mogu komentirati zašto neko napada generala ili hvali, mislim da je to pitanje pristojnosti”, istakao je Čović, naglašavajući da gest reflektuje civilizacijski osjećaj i poštovanje prema različitostima.
Fokus na 30. godišnjicu oslobađanja Jajca
Predsjednik HDZ-a podsjetio je da bi pažnja trebala biti usmjerena na veličanstveno obilježavanje 30. godišnjice vojno-redarstvene operacije, koja je predstavljala jedan od ključnih koraka u regionalnoj historiji. Čović je istaknuo važnost operacije za postizanje Dejtonsko-pariškog sporazuma, naglašavajući da je prisustvo nekoliko tisuća ljudi i pozitivne poruke s obilježavanja mnogo značajnije od rasprava o pojedinačnim gestovima.
Pitanje pristojnosti i javnog poštovanja
Ovaj incident pokazuje koliko je u javnim ceremonijama važno uravnotežiti poštovanje historije i vjerskih običaja. Sopta je svojom odlukom demonstrirao primjer kulturnog i društvenog senzibiliteta, a reakcija Čovića naglašava da uvažavanje različitih običaja ne umanjuje značaj same manifestacije.
U konačnici, pažnja prema vjerskim i kulturnim simbolima može doprineti atmosferi poštovanja i zajedništva, čime se obilježavanje historijskih događaja podiže na viši nivo.

