Mnogi ljudi danas razmišljaju na isti način: plata dođe, a već sredinom mjeseca novčanik je prazan. Cijene rastu, troškovi se gomilaju, a čini se da je nemoguće odvojiti nešto za štednju. Ipak, postoje mali i jednostavni koraci koji mogu napraviti veliku razliku. Nije u pitanju nikakva magija, već pažljiviji odnos prema svakodnevnim navikama i planiranje koje se lako uklapa u život svake porodice. Štednja ne mora značiti odricanje od svega što volite, već pametnije upravljanje onim što već imate.
Sitne navike koje stvarajuz veliku razliku
Najčešće nismo svjesni da nam novac odlazi upravo na male stvari. Ona kafa u gradu koju popijemo svako jutro, sokovi i grickalice kupljeni usput, aplikacije koje plaćamo i ne koristimo, sve to zajedno na kraju mjeseca može iznositi stotine maraka. Kada bi se ti mali iznosi stavili na papir, postalo bi jasno da se upravo tu krije prostor za štednju.
Na primjer, ako neko svakog dana potroši 3 do 4 marke na kafu i pecivo, to je skoro 100 KM mjesečno. Kada se taj novac usmjeri u nešto drugo, već je postignut pola puta ka cilju od 200 KM. Radi se o promjeni svijesti, o odluci da se napravi razlika između onoga što je želja i onoga što je zaista potreba.
Pametnija kupovina i planiranje obroka
Hrana je jedan od najvećih troškova u svakom domaćinstvu, ali upravo na toj stavci najviše se može uštedjeti. Nije poenta jesti manje ili lošije, već kupovati pametnije. Planiranje obroka unaprijed ne samo da štedi novac, već i vrijeme. Kada se jednom sedmično napravi spisak namirnica i isplanira šta će se kuhati, smanjuje se broj odlazaka u market i impulzivne kupovine.
Još jedna važna stvar je izbjegavanje bacanja hrane. Gotovo svako domaćinstvo baci barem nekoliko kilograma hrane mjesečno, što je direktno bacanje novca. Korištenjem ostataka od ručka za pripremu večere ili zamrzavanjem viška hrane, troškovi se znatno smanjuju. Takođe, kupovina na akcijama i u većim pakovanjima može donijeti dodatnu uštedu, posebno kada je riječ o osnovnim namirnicama koje se često koriste.
Računi i skriveni troškovi koji izjedaju budžet
Malo ko voli pričati o računima, ali upravo tu se krije ogroman potencijal za štednju. Potrebno je obratiti pažnju na potrošnju struje i vode. Gasiti svjetla kada nisu potrebna, isključivati aparate iz struje umjesto da ostanu u stand-by modu, koristiti štedljive sijalice – sve to smanjuje račune na mjesečnom nivou.
Još jedan skriveni trošak su pretplate. Mnogi ljudi plaćaju kablovsku, internet pakete, muzičke ili filmske aplikacije koje rijetko koriste. Kada bi se napravila lista svih tih mjesečnih izdvajanja, postalo bi jasno da se dio njih može ukinuti bez da se osjeti razlika u kvalitetu života. Često se dešava da plaćamo dvije slične usluge, a koristimo samo jednu. Eliminisanjem tih duplih troškova već se može uštedjeti 50 ili više maraka mjesečno.
Osim toga, vrijedi obratiti pažnju i na mobilne tarife. Mnogi korisnici biraju pakete s minutama i gigabajtima koje nikada ne potroše, a razlika između skupljeg i povoljnijeg paketa može biti značajna. Promjenom tarife ili prelaskom kod drugog operatera, ušteda postaje trajna, a sve što je potrebno jeste da se jednom posveti vrijeme upoređivanju ponuda.
Mali izazovi koji donose velike rezultate
Štednja može biti i zanimljiv izazov. Umjesto da se gleda kao na odricanje, može se pretvoriti u igru. Na primjer, izazov da se tokom mjeseca ne kupuju nove stvari osim onoga što je nužno, ili da se na kraju dana u posebnu kutiju stavi sav sitniš koji se nađe u džepovima. Za mjesec dana, iznenadiće vas koliko se sakupi.
Neki ljudi vole pravilo “24 sata”. To znači da se svaka kupovina koja nije hitna odgađa za sutradan. Vrlo često se pokaže da nam ta stvar uopšte nije potrebna i da je želja bila samo trenutna. Na ovaj način izbjegavaju se impulzivne kupovine, a novac ostaje sa strane.
Takođe, štednja može biti motivisana ciljem. Ako postoji nešto što želite kupiti ili putovanje koje planirate, mnogo je lakše odvajati novac kada znate za šta ga čuvate. Svaka marka tada dobija smisao i pretvara se u korak bliže onome što želite ostvariti. Upravo ta psihološka komponenta štednje najčešće pravi razliku između onih koji uspiju uštedjeti i onih koji stalno osjećaju da nemaju dovoljno.