Iako se život u Jugoslaviji često idealizuje, ovi tri kućna uređaja jasno pokazuju gdje se granica između prosjeka i privilegije prelamala. U zemlji koja je težila jednakosti, najimućniji ipak su imali stvari koje su za većinu bile nedostižne.
Kada bi ljudi odlazili u posjete prijateljima, kumovima ili rodbini, gosti su često mogli primijetiti novi namještaj, ugaone garniture, gramofone ili novi fiću. Posebno su se divili stanovima dodijeljenim od države, sa uredno uređеним sobama i heklanim miljeom preko starog EI Niš crno-bijelog televizora. Ipak, samo najbogatiji su mogli priuštiti tri kućna uređaja koja su tada bila izuzetno skupa i rijetka, jer ponuda nije bila dovoljna, a na njih se čekalo mjesecima.
Mašina za pranje veša
Dok su domaćice prale veš u velikim loncima i kadi, bogatiji su uživali u luksuzu automatske mašine za pranje veša. Oni koji su je posjedovali često su je zvali „moja drugarica“, jer nijedan drugi kućni aparat nije olakšavao posao kao ona.
Televizor u boji
Prvi televizori u boji predstavljali su pravu atrakciju. Sretnici su organizovali filmske večeri za komšije, prikazujući filmove u živopisnim bojama. Kupovina takvog televizora zahtijevala je odricanje od tri mjesečne plate, ali je svaki dnevni boravak pretvarala u mali bioskop.
Mikrotalasna pećnica
Mikrotalasna pećnica bila je izuzetno rijetka i trgovci su je jedva nabavljali. Bogataši su se hvalili kako im ova „čarobna“ sprava grije hranu u trenu i odmrzava namirnice bez muke. Za druge je to bio nedostižni uređaj budućnosti.
Za samo četrdesetak godina, način života i pristup ovim uređajima drastično se promijenio, a mnogi luksuzni aparati postali su svakodnevna stvar.
