Tišina neizgovorenog zna da odzvanja najglasnije
Nekada ne boli ono što je završilo. Ne boli čak ni ono što se raspalo pred našim očima. Najviše boli ono što nikada nije ni počelo. Neostvarene priče, neizgovorene riječi, nepređeni putevi. Ta vrsta boli je tiha, ali uporna. I nosimo je godinama, iako nemamo ni jednu uspomenu da nas na nju podsjeti. Ili možda baš zato.
To su oni trenuci kada zadrhtimo pred šansom, ali ostanemo da stojimo. Kada poželimo da kažemo, ali izaberemo tišinu. Kada znamo da je nešto za nas, ali se okrenemo jer nas je strah da krenemo. I tako prođe trenutak. A s njim možda i životna prilika. I sve što ostane jesu pitanja – ona koja nas bude pred spavanje i vraćaju unazad kad smo najtiši.
Jer ne boli nas samo ono što izgubimo. Boli i ono što nikada nismo ni pokušali da osvojimo.
Strah od pokušaja često je veći od straha od gubitka
Ljudi često ne pokušaju – ne zato što im nije stalo, već zato što ih je strah. Strah od odbijanja, od neuspjeha, od razočarenja. Strah da ne budemo dovoljno dobri, da nas neko ne shvati pogrešno, da nas život ne sruši tamo gdje smo se najviše nadali.
A ironija je u tome što nas taj isti strah često povrijedi više od onoga što smo izbjegli. Jer šta god da se desi kad pokušamo – imamo odgovor. Možda nije onaj koji smo priželjkivali, ali barem znamo. Kada ne pokušamo, ostajemo zarobljeni u „šta bi bilo da sam…“. I ta pitanja nas ne puštaju. Godinama.
Koliko samo ljudi ostane u osrednjim poslovima jer ne vjeruju da mogu bolje? Koliko ljubavi nikada ne bude jer niko ne skupi hrabrost da kaže „sviđaš mi se“? Koliko snova ostane u ladici jer smo čekali savršen trenutak koji nikada nije došao?
Neostvarene priče nemaju kraj – i zato se stalno vraćaju
Jedan od razloga zašto ovakva iskustva ostaju tako duboko u nama jeste to što nemaju završetak. Nema tačke. Nema poglavlja koje možemo zatvoriti. Postoji samo praznina – kao da smo započeli rečenicu i zauvijek je ostavili bez kraja.
Kada nešto pokušamo, čak i ako ne uspijemo, imamo priču. Imamo početak, sredinu, kraj. Imamo sjećanje. Iskustvo. Lekciju. Ali kad ne pokušamo – ostaje prostor za maštanje, za pretpostavke, za imaginarne ishode. Um juri sve moguće verzije onoga što je moglo biti. I sve one izgledaju savršeno, jer nikada nisu testirane stvarnošću.
Zato takve priče najčešće bole u tišini. U trenucima kad sve utihne. Kad zadrhtimo kraj pjesme koja nas podsjeti. Ili u šetnji gdje nas pogodi sjećanje na nešto što se nikada nije ni dogodilo.
Pokušaj je hrabrost, neuspjeh je iskustvo – ali odustajanje prije starta je teret
Život nije garant sigurnosti. Svaki pokušaj može da se završi razočaranjem. Ali isto tako može da se pretvori u čudo. U početak nečega što će nas oblikovati. U osobu, mjesto, osjećaj koji će nas pomjeriti tamo gdje nismo ni sanjali.
Neuspjeh zna da boli. Ali on nas gradi. Uči. Pokaže koliko možemo, gdje smo jaki, šta nas slama, a šta nas podiže. Odustajanje prije pokušaja – to je jedino što nas ne uči ništa. Samo nas zakoči. I ostavi prazninu koja s vremenom postane teža od svakog poraza.
Ljudi koji pokušavaju su oni koji rastu. Čak i kad padnu. Jer pad im ne znači kraj, nego još jedan korak bliže sebi. Ljudi koji nikada ne pokušaju, često ostanu u istom mjestu, okrenuti ka prošlosti koju nikada nisu proživjeli.
I tu je ona tiha tuga – jer nismo dali sebi ni priliku.
Možda nećeš znati šta si propustio, ali tvoje srce će znati da si odustao
Možda nikada nećemo znati šta bi se dogodilo da smo rekli „da“. Možda bismo bili srećni, možda bismo se razočarali. Ali u svakom slučaju – znali bismo. A znanje liječi. Čak i kad boli.
Nekad nije poenta u ishodu. Nekad je vrijednost u samom pokušaju. U činjenici da smo poslušali sebe, da nismo ćutali kad nam je srce vrištalo. Da nismo odustali od sebe.
Nekada ono što boli nije neuspjeh, već izdaja sopstvenih želja. I zato kad god zastanemo, kada ne znamo treba li pokušati, možda je jedino pitanje koje vrijedi: Hoću li zažaliti ako ne probam? Ako je odgovor da – onda već znaš šta ti je činiti.
Jer pokušaj ne garantuje sreću. Ali garantuje mir. A mir sa sobom je ono što nosimo cijeli život.
Još zanimljivih članaka pročitaj OVDJE.