Kad trudnoća ne dolazi: Iskustvo parova koji traže odgovore ?. U Bosni i Hercegovini, tema neplodnosti više nije tabu kao što je nekada bila. Iako se o ovoj osjetljivoj životnoj situaciji nekada šutjelo, danas sve više parova otvoreno dijeli svoja iskustva i izazove u borbi za ostvarenje trudnoće. Pritisak, emocije i neizvjesnost nerijetko prate ovaj proces, koji često zahtijeva strpljenje, stručnu pomoć i dobru informisanost.
Iako zvanični statistički podaci u BiH još uvijek nisu sistematski objedinjeni, svjetske brojke govore mnogo. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, čak 15 do 20 posto parova globalno suočava se s problemom neplodnosti. Ove brojke nisu daleko ni od realnosti u našoj zemlji, gdje se parovi sve češće odlučuju potražiti stručnu pomoć već nakon nekoliko mjeseci bezuspješnog pokušaja začeća.
Prvi koraci kada trudnoća izostaje
Kada trudnoća ne nastupi nakon godinu dana redovnog, nezaštićenog odnosa ili šest mjeseci ako je žena starija od 35 godina – ginekolozi savjetuju da se ne odugovlači, već da se započne dijagnostička obrada. U Bosni i Hercegovini, ovaj proces se može započeti u državnim domovima zdravlja, ali mnogi se odlučuju i za privatne klinike ili specijalizovane centre za humanu reprodukciju. Ti specijalizovani centri se nalaze u gradovima poput Sarajeva, Banje Luke i Tuzle.
Obrada neplodnosti nikada ne ide u jednom pravcu. Zahtijeva angažman oba partnera i uključuje razgovore, analize i pretrage koje ponekad znaju biti i emotivno zahtjevne. Kod oba partnera se najprije uzima iscrpna anamneza. Anamneza obuhvata životne navike, prethodne bolesti, hronični stres, ishrana i izlaganje štetnim faktorima – sve to može uticati na plodnost. Parovi često tada prvi put shvate koliko mnogo faktora može stati između njih i željene trudnoće.
Trudnoća kao cilj: što sve uključuje dijagnostika?
Kod žena, početne pretrage obično uključuju ginekološki pregled, ultrazvuk i hormonski status. Kroz ove korake procjenjuje se funkcija jajnika, stanje maternice, prisustvo cista, mioma ili endometrioze. Posebno osjetljiva tema je prohodnost jajovoda – često se provjerava putem rendgenske metode poznate kao HSG, koja se u BiH najčešće radi u kliničkim centrima. Ukoliko se sumnja na dublje probleme, može se preporučiti i laparoskopski zahvat.
Kod muškaraca, prvi i osnovni korak je spermiogram – jednostavna analiza koja daje uvid u broj, pokretljivost i izgled spermatozoida. Iako jednostavna, ova analiza često zna biti emotivni šok za muškarce, jer ih direktno suočava s vlastitom reproduktivnom funkcijom. Ako rezultati nisu zadovoljavajući, slijede dodatne pretrage – hormoni, urološki pregledi, pa čak i genetski testovi kod težih slučajeva.
U okviru priprema za moguće liječenje, oba partnera prolaze i testiranja na infektivne bolesti HIV, hepatitis, sifilis, što je zakonski preduslov za bilo koji oblik potpomognute oplodnje u BiH. Osim toga, kod žene se određuje i Rh faktor te krvna grupa, što igra ulogu u planiranju eventualne trudnoće, posebno kod Rh negativnih žena.
Kad svi nalazi budu u redu, ali trudnoća i dalje izostaje
Jedna od najfrustrirajućih situacija za parove je kada svi nalazi dođu uredni, a trudnoća i dalje ne nastupa. U takvim slučajevima često se postavlja dijagnoza idiopatske neplodnosti – termin koji označava neplodnost bez vidljivog uzroka. To, međutim, ne znači da nade nema. Iako medicina ne može uvijek dati konkretan odgovor, postoje načini da se organizam potakne na prirodnu ovulaciju. To se postiže blagom hormonskom terapijom ili da se ciklusi bolje planiraju.
Za mnoge parove, krajnja opcija postaje medicinski potpomognuta oplodnja. U BiH se ovaj postupak najčešće provodi u specijaliziranim IVF centrima. Iako finansijski zahtjevan i emocionalno intenzivan, donosi nadu mnogima. Ono što je važno jeste da se svaki slučaj tretira individualno, jer ne postoje dva ista para, niti univerzalna rješenja.
Trudnoća nije samo fiziološki proces – ona je često i psihološki izazov. Zato mnogi parovi, traže i psihološku bilo kroz savjetovališta, grupe podrške, ili kroz razgovore sa stručnjacima koji im pomažu da zadrže nadu i emocionalnu stabilnost.
U društvu koje još uvijek zna imati predrasude prema ovom izazovu, važno je stvarati prostor za dijalog, razumijevanje i podršku. Sve više žena i muškaraca odlučuje javno govoriti o svojoj borbi, čime pomažu drugima da shvate da nisu sami. Trudnoća za neke dolazi brzo i spontano, a za druge je put pun borbe, izazova i učenja.
Ali jedno je sigurno – dok god postoji želja i dok medicina napreduje, borba za roditeljstvo ima smisla.
