Slijepi stolar iz Vukotića pravi čuda od drveta
U zeničkom selu Vukotići, daleko od gradske vreve, nastaju izuzetni stolarski radovi. Njihova preciznost i sklad linija otkrivaju strast i predanost Mufida Kozlića, čovjeka koji već dugo ne vidi svjetlost dana. Rođen 1973. godine, mladost je proveo u redovima Armije Bosne i Hercegovine, gdje je 1995. godine izgubio vid na desno oko. Ipak, nije odustajao.
“Sa vidom na lijevom oku, nastavio sam normalan život. Zasnovao sam porodicu i polako nabavljao mašine za stolariju, o čemu sam godinama sanjao. Kad je posao ozbiljno krenuo i potražnja za mojim radovima porasla, pojavio se zdravstveni problem – ablacija mrežnice na lijevom oku, zbog čega sam morao na operaciju”, ispričao je Kozlić.
Potpuni mrak pred očima bio je veliki izazov. Trebalo je mnogo vremena, unutrašnje snage i prilagođavanja da prihvati novu stvarnost – život bez vida. Deset godina nije kročio u radionicu, ali sjećanja nisu izblijedjela. Miris drveta, zvuk mašina i osjećaj topline pod prstima probudili su u njemu novu volju. Uz pomoć oca i brata, napravio je maketu džamije. Taj trenutak označio je preokret.
“Radost je bila ogromna. Poslije toga sam svakim danom bio sve uporniji. Od novca zarađenog prodajom maketa, kupio sam alat koji mi olakšava rad i omogućava veću sigurnost”, rekao je Kozlić. Danas izrađuje makete džamija, drvene zdjele, posude za kafu, šećer i voće. Njegovi prsti su mu postali oči, a zvuk i dodir mu pomažu da savlada svaki detalj.
Njegov rad ne privlači pažnju samo zbog estetike, već i zbog poruke koju nosi – da snaga volje može nadmašiti svaku prepreku.
“Vjerujem da je ovo dar od Boga. Kroz svoj rad želim pokazati da je, uz Božiju pomoć, sve moguće”, poručuje Kozlić.
Njegove rukotvorine danas se nalaze u brojnim domovima širom zemlje. Radionica mu je postala svijet u kojem, iako bez vida, osjeća prisustvo svjetla. “Hvala Bogu, do sada nije bilo povreda, i nadam se da će tako ostati. Ljubav prema ovom zanatu daje mi osjećaj da vidim, iako ne gledam očima”, dodaje.
Na kraju ističe da mu je cilj jednostavan i iskren – pokazati da ni sljepoća ne mora biti kraj, već može postati novi početak, ispunjen smislom i ljepotom.
