Neobična imena za djecu postala su svakodnevnica. U Japanu su početkom ove sedmice stupila na snagu nova pravila koja ograničavaju slobodu roditelja pri izboru imena za svoju djecu. Naime, prema novim smjernicama, imena novorođenčadi moraju biti izgovorljiva i fonetski usklađena s uobičajenim načinima čitanja znakova iz japanskog pisma. Ova pravila odnose se prije svega na tzv. kanđi znakove – tradicionalne karaktere preuzete iz kineskog pisma, gdje jedan znak često predstavlja cijelu riječ. Osim kanđija, japanski jezik koristi i dva slogovna pisma: hiraganu i katakanu, a potonje se najčešće koristi za pisanje stranih riječi i imena.
Nova regulacija, koju prenosi i CNN, omogućava lokalnim vlastima da odbiju određeno ime tj. neobična imena ukoliko njegov fonetski izgovor nije u skladu sa standardnim izgovorom kanđi znakova. Do promjene je došlo usljed sve prisutnijeg trenda takozvanih „kirakira“ imena, što se na japanskom jeziku prevodi kao „sjajna“ ili „blistava“. Ovaj način imenovanja postao je naročito popularan krajem prošlog stoljeća, tačnije od 1980-ih godina, i vezuje se za želju roditelja da kroz ime djeteta izraze kreativnost, individualnost i specifičan pogled na svijet.
Međutim, iako su ovakva imena možda posebna i upečatljiva, sistem japanskog pisma, koji omogućava više različitih načina čitanja istog znaka, u mnogim slučajevima otežava precizno izgovaranje i razumijevanje imena. Upravo ta nejasnoća u izgovoru stvara niz administrativnih komplikacija – od upisa u matične knjige, školskih dokumenata, pa sve do medicinskih kartona i drugih službenih evidencija.
Zbog toga će roditelji od sada biti obavezni da, prilikom prijave imena novorođenčeta, dostave i fonetski zapis željenog imena. Ako ime ne odgovara pravilima o fonetskoj čitkosti, opštine imaju pravo da zatraže izmjenu imena ili dodatnu dokumentaciju koja bi objasnila značenje i izgovor predloženog imena. Ova promjena već je izazvala podijeljene reakcije u javnosti. Dok jedni ovu mjeru vide kao zadiranje u pravo roditelja da slobodno biraju imena svojoj djeci, drugi je podržavaju, naglašavajući da neobična imena mogu biti izvor problema za djecu, kako u društvenom, tako i u institucionalnom smislu.
Zagovornici nove regulacije upozoravaju da djeca koja nose pretjerano neobična ili teško čitljiva imena često postaju meta zadirkivanja i nerazumijevanja u školama, kao i da se njihova imena često pogrešno izgovaraju ili zapisuju, što može izazvati frustraciju i osjećaj nepripadnosti. S druge strane, roditelji koji se protive ovim pravilima smatraju da država ne bi trebalo da odlučuje šta je prihvatljivo, a šta nije, kada je u pitanju ime njihovog djeteta, jer ime predstavlja duboko lični izbor, često motivisan tradicijom, emocijama ili porodičnim naslijeđem.
Važno je napomenuti da Japan nije jedina zemlja koja postavlja ograničenja u vezi s imenima djece. Na primjer, u Njemačkoj se odbacuju imena koja se smatraju potencijalno štetnim po dobrobit djeteta, dok Novi Zeland ima jasna pravila koja zabranjuju upotrebu titula poput „Kralj“, „Princ“ ili „Sudija“ u imenima. Ovakva praksa ima za cilj da zaštiti dijete od neprimjerenih imena koja mogu izazvati neprijatnosti u svakodnevnom životu.
Uvođenjem novih pravila, Japan pokušava uspostaviti ravnotežu između poštovanja kulturne tradicije i želje za modernim izražajem kroz imena. Iako se očekuje da će u početku doći do određenih nesporazuma i negodovanja, dugoročno gledano, nova regulativa bi mogla donijeti veću jasnoću, dosljednost i zaštitu za sve strane uključene u proces imenovanja.
