Državljanin Bosne i Hercegovine, koji je još početkom 2000-ih trebao biti protjeran iz Njemačke, i dalje boravi u toj zemlji i prima izuzetno visoku socijalnu pomoć, koja na mjesečnom nivou iznosi gotovo 7.300 eura. Riječ je o 41-godišnjem muškarcu s dugogodišnjim kriminalnim dosjeom, čiji godišnji prihodi prelaze 87.000 eura, zbog čega se njegova porodica svrstava među deset posto najimućnijih domaćinstava u Njemačkoj.
Postupak deportacije iz Kelna pokrenut je još 2003. godine, ali nikada nije proveden. Nakon što je u jednom periodu bio nedostupan nadležnim institucijama, ponovo se pojavio 2007. godine. Njegova žalba na protjerivanje odbijena je 2009. godine, ali ni tada nije došlo do realizacije odluke. Iako je rođen u Bihaću i posjeduje državljanstvo Bosne i Hercegovine, njemačke institucije su godinama njegov identitet i porijeklo vodile kao neriješeno.
Kritike vlasti i reakcije javnosti
Gradske vlasti u Kelnu naknadno su priznale da nikada nisu pokrenule postupak za izdavanje zamjenskih putnih isprava, koje su neophodne za deportaciju osoba bez važeće putovnice. Kao razlog naveli su procjenu da u ovom slučaju ne postoji realna šansa za uspješnu deportaciju, pozivajući se na porodične okolnosti, s obzirom na to da muškarac ima osmoro djece.
Statistički podaci, međutim, pokazuju da deportacije u Bosnu i Hercegovinu uglavnom ne nailaze na administrativne prepreke. U cijeloj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija zabilježen je tek jedan neuspješan slučaj deportacije zbog nedostatka dokumentacije, objavio je Fenix Magazin.
Osim toga, ovaj državljanin BiH je od 2010. godine gotovo kontinuirano prisutan pred sudovima. Tereti se za teške krađe, falsifikovanje dokumenata i različite oblike prevara, a uskoro bi se ponovo trebao pojaviti pred sudom zbog sumnje u prevaru s poklon-bonovima u drogerijama.
Cijeli slučaj izazvao je snažne reakcije u javnosti i političkim krugovima. Zastupnik CDU-a Gregor Golland izjavio je da gradska uprava, prema njegovom mišljenju, ne pokazuje stvarnu volju da provede deportaciju kriminalca i njegove porodice. Istakao je da je poreskim obveznicima teško objasniti zašto se jednoj porodici godišnje isplaćuje oko 90.000 eura socijalne pomoći, ocijenivši takvu praksu ozbiljnim udarom na sistem socijalne zaštite.