Nasilje nad zdravstvenim radnicima u Bosni i Hercegovini i dalje je veoma rasprostranjen problem koji ozbiljno potresa cijeli zdravstveni sistem. To potvrđuju nalazi istraživanja „Prevalencija i uticaj nasilja na radnom mjestu nad zdravstvenim radnicima u Bosni i Hercegovini“, koje su proveli nefrolog mr. sci. dr. Vedad Herenda, Elvedina Žiga i Dženana Hrlović.
Herenda je za Fenu izjavio da je čak 93,4 posto zdravstvenih radnika tokom svoje karijere doživjelo neki oblik nasilja na poslu, dok je njih 70,6 posto navelo da su zlostavljanju bili izloženi u proteklih godinu dana. Najčešći počinioci su članovi porodica pacijenata i osobe koje prate pacijente.
Kako pojašnjava, nasilje na radnom mjestu obuhvata sve oblike zlostavljanja, prijetnji ili fizičkih napada koji se dešavaju tokom obavljanja posla, uključujući i situacije prilikom dolaska na radno mjesto. Zbog stalnog kontakta s pacijentima, zdravstveni radnici su posebno ranjivi, a u čak 75 posto prijavljenih slučajeva agresija dolazi upravo iz tih interakcija.
Ozbiljan problem u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Istraživanje je provedeno pomoću upitnika Svjetske zdravstvene organizacije, a objavljeno je u međunarodnom časopisu Croatian Medical Journal. Rezultati pokazuju da je verbalno nasilje najčešći oblik zlostavljanja, javlja se dva do deset puta češće od fizičkog i posebno je izraženo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U poređenju sa zemljama regiona, BiH ima veću ukupnu stopu nasilja od Bugarske i Srbije, dok su stope fizičkog nasilja nešto niže. Slični nivoi bilježe se u Gruziji, Etiopiji i Bangladešu, dok je verbalno nasilje u BiH češće nego u pojedinim državama Latinske Amerike.
Herenda navodi da su se i ranije međunarodne studije bavile ovim problemom, pri čemu su kao glavne riziko faktore navodili nedostatak osoblja i duge liste čekanja. Upravo to, prema njegovim riječima, predstavlja najčešći okidač nasilnih situacija u zdravstvenim ustanovama u BiH.
Posebno je ozbiljan problem u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, gdje mnogi domovi zdravlja nemaju adekvatno obezbjeđenje, dok su bolnice u pravilu bolje osigurane. Mnogi zdravstveni radnici vjeruju da će se broj incidenata u budućnosti povećavati. Slični trendovi vidljivi su i u drugim zemljama, a u Velikoj Britaniji je broj napada na radnike primarne zaštite porastao dvostruko u posljednjih pet godina.
Radnici ne prijavljuju nasilje
Uprkos ovim nalazima, institucionalni odgovor u BiH ostaje slab. Veliki broj radnika ne prijavljuje nasilje zbog nepovjerenja u sistem, straha od posljedica ili nepostojanja jasnih procedura. Čak i među onima koji su nasilje prijavili, većina je nezadovoljna ishodom.
Bosna i Hercegovina, kako ističe Herenda, nema poseban zakon koji bi štitio zdravstvene radnike od nasilja. Postojeći propisi su nejasni, nedovoljno se primjenjuju, a izostanak strožijih kazni dodatno otežava suzbijanje ovog problema.
Uz zakonske izmjene, smatra da su nužne i dodatne mjere poput kriminalizacije nasilja nad zdravstvenim radnicima, prisustva sigurnosnog osoblja u ustanovama i dosljednog provođenja politike nulte tolerancije.
Herenda upozorava da nasilje nad zdravstvenim radnicima ne pogađa samo zaposlenike, nego direktno utiče na kvalitet pruženih usluga. Ako se pravovremeno ne reaguje, zdravstveni sistem mogao bi ostati bez stručnog kadra, posebno u primarnoj zaštiti, što bi dodatno ugrozilo dostupnost zdravstvene njege građanima.